Katilina: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
sa sh:wiki
 
mNema sažetka uređivanja
Redak 4:
 
=== Životopis ===
Katilina je rođen u [[patriciji|patricijskoj]] obitelji Sergijevaca (''gens Sergia''), jednoj od najstarijih i najuglednijih u Rimu. U Katilinino doba, utjecarutjecaj Sergijevaca je, međutim, bio značajno opao, tako da je posljednji Sergijevac za [[Rimski konzul|konzula]] izabran još 380. pr.Kr.
 
Katilina je pozornost na sebe prvi put skrenuo u Savezničkom ratu, istakavši se 89. pr. Kr. kao časnik u vojsci [[Pompej Strabon|Pompeja Strabona]]. Kada su 80-tih godina pr.Kr. Rimom zavladali [[populares|populari]], Katilina se nakratko povukao iz poitikepolitike. Kada je [[Sula]] drugi put marširao na Rim, Katilina se priključio [[optimati]]ma. 70-tih godina pr.Kr. je služio u provincijama, a pozornost javnosti je ponovno privukao godine 73. pr.Kr. kada je optužen za ljubavnu vezu s [[vestalka|vestalskom djevicom]] po imenu Fabija. Katilina je oslobođen optužbe nakon što je vođa optimata, Kvint Lutacije Katul, svjedočio u njegovu korist.
 
Godine 68. pr.Kr. je izabran za pretora, a potom je dvije godine služio u [[Afrika (rimska provincija)|Africi]]. Pri povratku se natjecao za [[Rimski konzul|konzula]], ali mu je tadašnji konzul Lucije Volkacije Tul poništio kandidaturu zbog optužbi za pronevjeru od strane provincijske delegacije. Katilina je sljedeće godine oslobođen optužbi na suđenju gdje ga je branio konzul Lucije Manlije Torkvat.
 
=== Prva Katilinina zavjera ===
Iako je Torkvat pomogao Katilini, on je, prema [[Ciceron]]u, trebao godine 65. pr.Kr. postati metom zavjere čiji je član bio i Katilina. Nju su pokrenuli Publije Autronije Pe] i Publije Kornelije Sula, izabrani za konzule godine 66. pr.Kr. Međutim, prije nego što su 1. sječnjasiječnja 65. pr.Kr. trebali preuzeti dužnost, optuženi su, a kasnije i osuđenni za ''ambitus'', odnosno izbornu preveru na osnovu ''Lex Calpurni]''. Konzulski mandati su im oduzeti i predani Torkvatu i Luciju Aureliju Koti. Autronije i Sula se s time nisu htjeli pomiriti nego su planirali da na početku godine ubiju novopostavljene konzule i njihove pristaše u [[Rimski Senat|Senatu]] te preuzmu konzulska mjesta. Zavjera je propala, navodno zato što je Katilina u posljednji trenutak odustao. Većina povjesničara je skeptična prema Ciceronovim tvrdnjama, te smatra vjerojatnijim [[Svetonije]]ve da su iza te zavjere stajali [[Marko Licinije Kras]] i mladi [[Julije Cezar]], a Ciceronove tvrdnje objašnjava time da je nastojao što više ocrniti svog glavnog neprijatelja.
 
===Izbori za konzula===
Redak 32:
U međuvremenu su Sura i preostali zavjerenici u Rimu odlučili stupiti u kontakt s galskim plemenom [[Alobrožani|Alobrožana]], ponudivši im slobodu od rimske vlasti i druge povlastice, ukoliko bi se pristali kao najamnička vojska priključiti zavjerenicima. Alobrožani su, međutim, o svemu izvijestili Cicerona koji ih je potakao da sa zavjerenicima započnu kompromitirajuću korespondenciju. Pisma su presretnuta te ih je na sljedećem sastanku Senata Ciceron pročitao. Pet zavjerenika je uhapšeno te ih je Ciceron, usprkos protesta [[Julije Cezar|Julija Cezara]] koji je tražio doživotni zatvor, doveo u Tulijanum, te 5. prosinca 63. pr.Kr. dao pogubiti davljenjem.
 
Vijest o pogubljenju je demoralizirala Katilinine pristaše diljem Italije, kao i njegovu vojsku, koja je sa oko 10.000 spala na 3.000 ljudi. Katilina je mjesec dana manevrirao u sjevernoj Italiji našavši se između Kvinta Cecilija Metela Celera, čije su legije blokirale put prema Galiji, te Antonija Hibride koji mu je blokirao put prema Rimu. Na kraju se odlučio napasti potonjeg, dijelom uvjeren da je ta vojska slabija, a dijelom da će Hibrida možda prijeći na njegovu stranu. To se nije dogodilo, a umjesto toga je Katilina vojska razbijena 5. sječnjasiječnja 62. pr.Kr. u bitci kod Pistorije. Sam Katilina se, prema navodima povjesničara, usprkos beznandne situacije hrabro borio u prvim redovima te tako poginuo.
 
== Izvori ==