Križni put (1945.): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Tekst stranice se zamjenjuje sa ' Za dom spremni. Okrutno ubojstvo oko 500 000 hrvata od strane srpske organizacije "partizani".' |
m uklanjanje izmjene 4310070 suradnika Markizio12 (razgovor) |
||
Redak 1:
Imenom '''Križni put''', uz asocijaciju na osnovno značenje sintagme [[Križni put]], naziva se stradanje pripadnika poraženih snaga [[NDH]] i izbjeglih hrvatskih civila nakon izručenja Jugoslavenskoj armiji kraj [[Bleiburg]]a 15. svibnja 1945. Masovne likvidacije izvršene su kod [[Maribor]]a, Celja, Kočevja i drugdje u [[Slovenija|Sloveniji]], a u Hrvatskoj u okolici Krapine, [[Samobor]]a, [[Karlovac|Karlovca]], [[Sisak|Siska]], [[Bjelovar]]a i drugdje. Masovno stradanje trajalo je od svibnja do kolovoza 1945. Opća amnestija proglašena je 3. kolovoza 1945., ali je ubijanja (iako u manjem obimu) bilo i kasnije. Postoje vrlo različite procjene broja ubijenih tako da na primjer [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]] navodi brojeve od 45.000 do 200.000 <ref>[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]], sv. 6, 2004.</ref> dok Hrvatski obiteljski leksikon od istog izdavača iz 2005. godine govori o nekoliko desetaka tisuća ubijenih <ref>[http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=20879 Križni put]</ref>. Najvjerojatniji broj, po posljednjim istraživanjima, je oko 50.000. Također, treba imati u vidu da su u isto vrijeme, na području Slovenije i drugdje, ubijeni mnogi zarobljeni četnici, slovenski belogardejci, kozaci, Nijemci i dr.
==Ukupni broj žrtava==
[[Datoteka:Gedenkstätte für die Opfer des Massakers von Bleiburg.jpg|mini|280px|Spomenik bleiburškim žrtvama]]
[[Slika:Denkmal für kommunistische Nachkriegsverbrechen, Mirogoj, Zagreb.JPG|mini|280px|Spomenik žrtvama na [[Mirogoj]]u u [[Zagreb]]u.]]
Više od 60 godina nakon događaja i 24 godina nakon rušenja komunizma (2014.), još ne postoje egzaktna istraživanja o broju žrtava [[Bleiburški pokolj|Bleiburškog pokolja]] i Križnog puta. Prilika da se to učini iz teško shvatljivih razloga propuštena je 1990-ih godina. Tijekom posljednjih nekoliko godina, ipak, istraživanjima u Sloveniji i Hrvatskoj, kao i stranih stručnjaka koji su se tim događajima bavili (u to su doba ubijeni i mnogi Nijemci, Kozaci i drugi), daju okvirne brojke koje se mogu smatrati približno pouzdanim.
===Procjene===
U razdoblju do oko 1990. godine, iznesene su vrlo različite procjene ukupnog broja žrtava. Pri tome često nije sasvim jasno misli li se samo na Hrvate (vojnike vojske NDH, ustaše i civile), ili na ukupne žrtve među ubijenim zarobljenicima (uključujući četnike, crnogorske separatiste, Kozake, Nijemce, slovenske belogardejce i dr.). Donosimo pregled procjena od najmanje do najveće.
*[[Milovan Đilas]] i [[Mate Meštrović]]: 20.000
:[[Milovan Đilas]] je iznio tu procjenu u jednoj od svojih knjiga tiskanih u inozemstvu. Hrvatski politički emigrant [[Mate Meštrović]] se s njim složio u kritici knjige [[John Ivan Prcela|Ivana Johna Prcele]] ''[[Hrvatski holokaust|Operation Slaughterhouse]]''.
*[[Franjo Tuđman]]: 35 do 40.000
:Intervju časopisu [[Start (magazin)|Start]], preneseno u [[Večernji list|Večernjem listu]] [[13. travnja]] [[1991]]. ''(Jelačić, str. 120)''
:Tuđman se u svojoj knjizi [[Bespuća povijesne zbiljnosti]] iz [[1989]]. opsežno bavio srpskim preuveličavanjem broja žrtava [[Koncentracijski logor Jasenovac|Koncentracijskog logora Jasenovac]]. Ovdje je neizravno kritizirao i previsoke brojke koje se iznose za Bleiburg. Time je dao podršku Žerjaviću, koji je bio u toj diskusiji najaktivniji, i uložio najveći trud u istraživanje.
*[[Vladimir Žerjavić]]: Oko 50.000
:Iz demografskih proračuna ukupnog broja žrtava i poznatih podataka o poginulim borcima NOR-a i žrtvama fašizma, [[Vladimir Žerjavić]] u knjizi [[Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga]] zaključuje da je broj poginulih kvislinga i kolaboracionista Hrvata i Muslimana sa područja NDH 99.000 (70.000 Hrvata i 29.000 Muslimana). Po njegovim riječima teško je procijeniti koliko je od toga poginulo u borbama tijekom rata; možda polovica.
*[[Hrvoje Matković]]: deseci tisuća. (U knjizi [[Povijest Nezavisne Države Hrvatske (Matković)|Povijest NDH]], 2002, str. 241)
*[[Ivan Mužić]]: najmanje sto tisuća. (U knjizi [[Stepinac i Pavelić (Mužić|Stepinac i Pavelić]], str. 81)
*[[Vinko Nikolić]]: Više od 200.000
:Procjena na koju su se najviše pozivali Hrvati u emigraciji. I danas se najčešće spominje "200 do 300 tisuća žrtava".
*[[Mate Šimundić]]: između 245.000 i 295.000.
:''Vidi članak: [[Bleiburški pokolj#Hrvatska stradavanja u brojkama|Bleiburški pokolj]]''
*[[Ivan pl. Jelačić]]: Više od 294.000
:Zbroj svih brojeva koje su preživjeli svjedoci objelodanili u svojim izjavama.
*[[John Ivan Prcela]]: 600.000
:Procjena koju iznosi u knjizi [[Hrvatski holokaust]] (objavljeno na engleskom 1970. pod imenom ''Operation Slaughterhouse''). Procjenu su drugi hrvatski politički emigranti odbacili kao pretjeranu. Ipak, na nju se ponekad pozivaju i u znanstvenim publikacijama u svijetu.
* U Hrvatskom se obiteljskom leksikonu broj ubijenih procjenjuje na više desetaka tisuća <ref>http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=20879</ref>
===Nikad se nije pokušalo napraviti popis žrtava===
Teško je shvatljivo zašto hrvatska vlast i povjesničarska znanost nakon 1990. nisu uložile nikakav trud da se žrtve, koliko je god moguće, poimenično prebroje i dođe do približno pouzdanog ukupnog broja žrtava po kategorijama (ubijeni ustaše, domobranski časnici, domobranski vojnici, [[civili]], ubijeni odmah po predaji, ubijeni kasnije, uhićeni i ubijeni u gradovima…)
Postojala je svojedobno saborska [[Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava]]. Bila je ukinuta, po svoj prilici s pravom, jer stvarni posao nije obavila, nego se usredotočila na (uglavnom uzaludne) pokušaje negiranja pokolja za koje su krive vlasti [[NDH]] [[1941]].-[[1945]].. Tada, sredinom 1990-ih, još je bilo dovoljno živih svjedoka, moglo ih se sve anketirati u jednoj kampanji, otvoriti fajl za svaku navedenu žrtvu (što je radio [[1945]]., kada je posljednji put viđen živ itd.), sve unijeti u baze podataka, uspoređivati i sumirati, naravno uz studij dokumenata, rezultate iskapanja i druge metode.
Postojalo je svojedobno i [[Hrvatsko društvo za istraživanje žrtava rata i poraća]] (davno je izgleda nestalo, nema ga na Internetu), a neka istraživanja radile su razne organizacije, ali ni do kakvih iole egzaktnih podataka nije se došlo. Povjesničar dr. [[Josip Jurčević]], koji je bio predsjednik navedenog Društva i profesionalno radio za saborsku Komisiju, svoj je znanstveni rad usmjerio na osudu totalitarne komunističke ideologije, što ne pomaže u diskusiji koliki je broj žrtava stvarno bio.
Ostajalo se na izražavanju snažnih emocija i osuda, političkim i ideološkim manipulacijama. Tako je bilo cijelo poratno vrijeme i sa svim žrtvama Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji, ali niz popisa jest bio načinjen, možda ne po besprijekornoj metodologiji, ali neusporedivo više nego što je samostalna Hrvatska napravila (pa se recimo na osnovu tih popisa može pobiti velikosrpska propaganda o milijun mrtvih u Jasenovcu).
Ostaju zbog toga gorak ukus i sumnje. Prilika je propuštena, svjedoci su u međuvremenu uglavnom pomrli.
===Današnje stanje istraživanja===
U [[Hrvatski institut za povijest|Hrvatskom institutu za povijest]] istraživači rade na projektu »Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću«. Voditelj projekta je dr.sc. [[Vladimir Geiger]]. Posljednju procjenu ukupnog broja žrtava iznio je u intervjuu <ref>[http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=11464 Glas Koncila]</ref> tjedniku [[Glas Koncila]], [[13. svibnja]] [[2007]]. Evo ključnih brojki koje iznosi:
:Na području NDH, što se Hrvata tiče, stradalo je oko 180.000 do 240.000 osoba, najmanje oko 65.000 kao žrtve nacističkog, fašističkog, četničkog i ustaškog terora, oko 45.000 stradalo je kao pripadnici partizanskoga pokreta, a ostali su stradali kao pripadnici Oružanih snaga NDH te kao žrtve partizanskih i komunističkih zločina tijekom rata i u neposrednom poraću. Dakako, ne smijemo zaboraviti, na području NDH znatna su stradanja Srba, a posebno je tragična sudbina Židova i Roma.
:Procjene o broju stradalih na području Jugoslavije od partizana i komunista tijekom Drugoga svjetskog rata i u neposrednom poraću kreću se u rasponu oko 180.000 do 250.000.
:Prema najnovijim istraživanjima austrijskoga povjesničara [[Michael Portmann|Michaela Portmanna]], koja mi se čine najtemeljitijim i najprihvatljivijim, ukupni ljudski gubici koji se podrazumijevaju pod pojmom Bleiburg i »križni put«, mogu iznositi oko 80.000 (u tu su brojku uključeni, osim Hrvata, i Nijemci, Slovenci, Srbi, Crnogorci, Bošnjaci, vojnici, ali i civili).
Slovenski povjesničar [[Mitja Ferenc]], koji na tim istraživanjima radi od godine [[2001.]], procjenjuje da je na području Slovenije poslije rata ubijeno više od 100.000 ljudi (uključujući Hrvate, Slovence, Nijemce i druge). [http://24ur.com/bin/article.php?article_id=2057082 Intervju M. Ferenca iz 2005.]
Može se dakle zaključiti da su brojke od 200.000 i više žrtava samo među Hrvatima, koje se i dalje javno ponavljaju, nesumnjivo pretjerane. Gore spomenute procjene Tuđmana i Žerjavića, oko 50.000 žrtava među Hrvatima, prema dosadašnjim rezultatima istraživanja najvjerodostojnije su. To je naravno strašan broj.
===O pretjerivanju u broju žrtava===
Jasno je, da preživjeli svjedok masovnog ubojstva može pretjerivati. Vrlo jasan slučaj opisan je u članku [[Španovica#Ukupan broj žrtava|Španovica]]: Od četiri izvora u kojima se govori o žrtvama partizanskog napada na Španovicu 4-6. listopada 1942., jedan spominje 400 žrtava. To znatno odskače od ostalih izvora, pa ga možemo odbaciti kao pretjerivanje. Druga tri izvještaja, iz dva nezavisna izvora (NOP i NDH), spominju 204, 205 odnosno 220 žrtava. To je vrlo blizu, pa bismo imali razloge smatrati vjerodostojnim. Međutim, [[Tonči Erjavić]], koji je razgovarao sa desetinama preživjelih i popisao sve "muške glave" u selu i njihove sudbine, te sve žene i djecu koji su poginuli, došao je do brojke od 129, a od toga su osmero ubili ustaše koji su ušli u selo 6. listopada popodne! Taj je broj vrlo pouzdan: dakle, gotovo dvaput manji od onih u naizgled pouzdanim dokumentima. A često takvi uopće ne postoje, nego raspolažemo samo nesigurnim procjenama ("400").
Takvo napuhavanje vidljivo je u slučaju [[sabirni logor Jasenovac|sabirnog logora Jasenovac]], kada je ''Komisija za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača'' već 1945. navela brojku od 500 do 600.000, a pri tome je ipak zanemarila neke još veće procjene koje je čula. Kasnije se brojaka iz političkih razloga još napuhivala. Prema današnjim istraživanjima, broj žrtava je između 70 i 100.000. [[Vladimir Žerjavić]] je ukazao na oba pretjerivanja, pa je svojoj knjizi dao naslov ''Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga''.
== Povezani članci ==
*[[Pokolj u Bleiburgu]]
*[[Pokolj na Kočevskom Rogu]]
*[[Pokolj u Teznom]]
*[[Partizanski poslijeratni zločini u Maceljskoj šumi]]
*[[Hercegovački franjevački mučenici]]
*[[Jugokomunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata]]
== Izvori ==
{{Izvori}}
== Vanjske poveznice ==
*[http://hakave.org/index.php?option=com_content&task=view&id=1267 Hakave:Branimir Lukšić - Hrvatski križni put ]
*[http://www.glas-koncila.hr/feljtoni/index.php?title=Na_kri%C5%BEnom_putu_po_Hrvatskoj_(1) Mr. Martina Grahek-Ravančić: Na križnom putu po Hrvatskoj] Feljton Glasa Koncila
*[http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=231:svjedoenje-dominikanca-o-drage-kolimbatovia-o-blajburkom-zloinu-&catid=21:godina-2007&Itemid=239 Bleiburg - svjedočenje dominikanca o. Drage Kolimbatovića: »Umjesto utočišta, u Englezima nađosmo krvnike«] Feljton Glasa Koncila
*[http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=15722 Ivan Ott, novinar i publicist, o jugoslavenskim logorima za djecu: I djeca žrtve rata i poraća optužuju] Glas Koncila br. 2 (1803) | 11.1.2009.
[[Kategorija: Povijest Slovenije]]
[[Kategorija:Hrvatska u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Partizanski zločini u Drugom svjetskom ratu i poraću]]
| |||