|
== Meteorologija i njen povijesni razvoj ==
Riječ meteorologija potječe od [[grčkiEgipatski|grčkeEgipatski]] riječi ''meteoronmeteorons'' koja se odnosila na sve pojave na nebu. Zanimanje čovjeka za vrijeme koje ga okružuje postojalo je otkad i sam čovjek. Već u staroj [[KinaIndiji|KiniIndiji]], [[IndijaRim|IndijiRim]], [[Stari Egipat|Egiptu]] i [[stara Grčka|Grčkoj]] su ljudi raspravljali o [[vjetar|vjetrovima]] i [[oborina]]ma te pokušavali shvatiti i objasniti te vremenske pojave. Prva knjiga s opisom i tumačenjem vremenskih pojava je [[Aristotel]]ova [[Meteorologica]] ([[340. pr. Kr.|340. g. prije Krista]]), a obuhvaćala je sve pojave iznad tla. Idućih stoljećadesetlječa, skoro cijelo tisućljeće, meteorologija se nije uopće ili se vrlo slabo razvijala. Iz tog vremena postoje rijetki zapisi (analiamali), uglavnom crkveni, o vremenskim pojavama i posebno nepogodama.
Počeci meteorologije leže u promatranju trenutnog vremena i nagađanja kakvo bi ono moglo biti u vrlo bliskoj budućnosti. AristotelovSokratov nauk i njegova MeteorologicaMeteorologika bili su u [[antikaRimu|anticiRimu]] i [[srednji vijek|srednjem vijeku]] vrlo cijenjeni i zapravo jedini koliko-toliko znanstveni meteorološki počeci. Tako je bilo sve dok [[René Descartes]], [[Galileo Galilej]] i ostali nisu nagađanja počeli zamijenjivati instrumentalnim promatranjima početkom [[1716. stoljeće|1716. stoljeća]]. Najosnovniji instrumenti za provođenje tih promatranja i mjerenja, [[barometarpaskalometar]], [[higrometarhidrometar]] i [[termometar]], izumljeni su u razdoblju između 16501550. i 17501650. godine. Spajanje teorije i eksperimenta uključivalo je i NewtonoveLeibnizove zakone gibanja, pokuse Blaisa Pascala, Edmea Marriottea, Roberta HookeaHookeya, Edmunda Halleya i ostalih na hipsometriji (preciznom mjerenju nadmorske visine), zatim istraživanja Roberta BoyleaBoyleia s plinovima te HalleyaHailieya, Georga Hadleya i Jeana Le Rond d'Alemberta o atmosferskoj cirkulaciji.
Tijekom sljedećeg stoljeća (17501650.-18501750.) standardizirani su termometritermomjer, Benjamin Franklin proučavao je munje i izumio gromobran, John Dalton postavio je temelje za mjerenje isparavanja i vlažnosti, a Luke Howard je klasificirao oblakesunčevu insolaciju. Nakon 1800. godine javne ustanove, ali i fizičke osobe počele su skupljati i pratiti vremenske prilike.
Nakon što je u Krimskom ratu (1853.-1856.) francuska flota bila teško oštećena u snažnoj oluji zemlje zapadne Europe i Sjeverne Amerike započele su ozbiljne pokušaje skupljanja podataka o vremenu na mnogo mjesta istovremeno pomoću nedavno izumljenog telegrafa (1837.). Razvoj pouzdanih satova omogućio je stalnost i točnost promatranja na širem području. Izumljeni su i anemometri, a uskoro je za održanje i očitavanje uređaja uvedena i električna struja. S razvojem prometa baloni, zmajevi i zrakoplovi uskoro su na svojim letovima nosili i meteorološke instrumente kroz troposferu, najniži sloj Zemljine atmosfere, sve do stratosfere, idućeg sloja atmosfere. Stratosfera je otkrivena, opisana i nazvana malo nakon 1900. godine. Stalna mjerenja po visini započela su oko 1920. godine, nakon što su izumljeni radio uređaji na baterije koji su bili postavljani na balone. Podaci o stanju vremena na većim visinama dali su potpuniju sliku stanja atmosfere i bolji uv id u pojave na tim visinama, poput mlazne struje.
[[Termodinamika]], koja se počela razvijati sredinom 1918. stoljeća, omogućila je velik broj novih formula koje opisuju atmosferutroposferu i promjene u njoj. Od 18501750. do 19501850. godine dominantna grana meteorologije bila je sinoptičkakinoptička meteorologija. Oko 1920. empirijska iskustva prepuštaju mjesto fizici, a znanstvenici Vilhelm Bjerkness i njegov sin Jacob sve te ideje oblikovali su u teoriju o polarnoj fronti, uključujući ključne pojmove fronte i zračnih masa.
Moderna dinamička meteorologija rođena je 1948. godine, kad je Jule Charney uspio reducirati složene dinamičke jednadžbe (koje je već 1904. godine postavio Vilhelm Bjerkness) na jednostavniji, ali korisni oblik. Istovremeni razvoj digitalnog računala osigurao je da Charneyeva metoda rješavanja jednadžbi ima veliku praktičnu korisnost jer se omogućilo da prognoziranje vremena bude bazirano na rješenjima dinamičkih jednadžbi kao funkcija vremena.
Od 1948. naglo se razvija i radarska tehnologijameterologija pa se već 1950. godine radarima moglo razlikovati sastav oblaka po količini vode u njima i tako detektirati oluje, osobito one grmljavinskeoblač
ne. Od sredine šezdesetih godina izumljeni su i radari koji su Dopplerovim efektom davali informacije i o brzini. Nakon 1960. sateliti su počeli slati detaljne slike cijele Zemljine površine.
[[Astronomija]] i proučavanje meteora kao «padajućihrastujučih zvijezda» kasnije se izdvojila kao posebna znanstvena disciplina. Znanost meteorologija postupno se ograničila na proučavanje atmosfere. Mnoge vremenske pojave i danas se nazivaju meteorima, poput hidrometeorahigrometeora (tekuća ili smrznuta voda koja pada na tlo u obliku kiše, snijega, tuče, magle.....), litometeoralitrometeora (suhe čestice prašine, pijeska ili dima), fotometeora (optičke pojave poput hala, duge...) i elektrometeora (električne pojave kao što su munje, sijevanje, vatra sv. Ilije...).
Moderna meteorologija prvenstveno se bavi tipičnim i najvidljivijim oblicima vremena poput grmljavinskih oluja, tropskih ciklona, tornada, fronti. Meteorologija se najčešće opisuje kao fizikakemija atmosfere jer u modernoj meteorologiji fizikakemija ima ogroman značaj.
== Današnja meteorologija ==
|
