[[Datoteka:Battle of Vienna.Sipahis.jpg|mini|Spahije]]
'''Spahije''' ([[Turski jezik|tur.]]: ''sipahi''; iz [[Perzijski jezik|perz.]] ''sepah'': „vojska”) su bili teška oklopna [[Feudalizam|feudalna]] konjica [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]],. vrhunske kvalitete prema mjerilima onog doba. Ti profesionalni vojnici ratovali su za Otomansko carstvo od [[Tunis]]a do [[Čaldiran]]a, i od izvora [[Nil]]a do [[Mađarska|Mađarske]]. Oni su bili u timarskom sustavu. To je originalni turski “izum”, [[timar]], što znači “nadarbina”. Spahije su dobivale komad zemlje u osvojenim krajevim i tako osiguravali nazočnost [[Visoka Porta|Porte]] u svim krajevima carstva ujednačeno. Pri tom nisu postajali vlasnici zemlje, nisu je mogli ostaviti u nasljedstvo niti prenijeti na drugog. Dokle god dobro ratuje, do tad je u posjedu zemlje. Zato je njihova motiviranost bila vrlo visoka, a učinci impresivni. Prema urednim dokumentima iz toga doba zabilježeno je da je tursko carstvo imalo početkom [[16. stoljeće|16. st]]. oko 90 000 spahija konjanika. Ukupna efektiva pokrajinske vojske u to doba bila je oko 200 000 ljudi. Naravno, u onim krajevima koji su bili krizna žarišta vojske je bilo više za razliku od unutrašnjosti gdje je ta pokrajinska vojska obavljala svakodnevne vojne zadatke (uključujući održavanje reda i mira). U slučaju velikih ratnih operacija ili frontalnih bitaka ova vojska mogla se sazvati u vrlo kratkom roku na jedno mjesto.
Na području Balkana naziv zapovjednika spahija je bio [[alajbeg]].
