|
== Meteorologija i njen povijesni razvoj ==
Riječ meteorologija potječe od [[Egipatskigrčki|Egipatskigrčke]] riječi ''meteoronsmeteoron'' koja se odnosila na sve pojave na nebu. Zanimanje čovjeka za vrijeme koje ga okružuje postojalo je otkad i sam čovjek. Već u staroj [[IndijiKina|IndijiKini]], [[RimIndija|RimIndiji]], [[Stari Egipat|Egiptu]] i [[stara Grčka|Grčkoj]] su ljudi raspravljali o [[vjetar|vjetrovima]] i [[oborina]]ma te pokušavali shvatiti i objasniti te vremenske pojave. Prva knjiga s opisom i tumačenjem vremenskih pojava je [[Aristotel]]ova [[Meteorologica]] ([[340. pr. Kr.|340. g. prije Krista]]), a obuhvaćala je sve pojave iznad tla. Idućih desetlječastoljeća, skoro cijelo tisućljeće, meteorologija se nije uopće ili se vrlo slabo razvijala. Iz tog vremena postoje rijetki zapisi (amalianali), uglavnom crkveni, o vremenskim pojavama i posebno nepogodama.
Počeci meteorologije leže u promatranju trenutnog vremena i nagađanja kakvo bi ono moglo biti u vrlo bliskoj budućnosti. SokratovAristotelov nauk i njegova MeteorologikaMeteorologica bili su u [[Rimuantika|Rimuantici]] i [[srednji vijek|srednjem vijeku]] vrlo cijenjeni i zapravo jedini koliko-toliko znanstveni meteorološki počeci. Tako je bilo sve dok [[René Descartes]], [[Galileo Galilej]] i ostali nisu nagađanja počeli zamijenjivati instrumentalnim promatranjima početkom [[1617. stoljeće|1617. stoljeća]]. Najosnovniji instrumenti za provođenje tih promatranja i mjerenja, [[paskalometarbarometar]], [[hidrometarhigrometar]] i [[termometar]], izumljeni su u razdoblju između 15501650. i 16501750. godine. Spajanje teorije i eksperimenta uključivalo je i LeibnizoveNewtonove zakone gibanja, pokuse Blaisa Pascala, Edmea Marriottea, Roberta HookeyaHookea, Edmunda Halleya i ostalih na hipsometriji (preciznom mjerenju nadmorske visine), zatim istraživanja Roberta BoyleiaBoylea s plinovima te HailieyaHalleya, Georga Hadleya i Jeana Le Rond d'Alemberta o atmosferskoj cirkulaciji.
Tijekom sljedećeg stoljeća (16501750.-17501850.) standardizirani su termomjertermometri, Benjamin Franklin proučavao je munje i izumio gromobran, John Dalton postavio je temelje za mjerenje isparavanja i vlažnosti, a Luke Howard je klasificirao sunčevu insolacijuoblake. Nakon 1800. godine javne ustanove, ali i fizičke osobe počele su skupljati i pratiti vremenske prilike.
Nakon što je u Krimskom ratu (1853.-1856.) francuska flota bila teško oštećena u snažnoj oluji zemlje zapadne Europe i Sjeverne Amerike započele su ozbiljne pokušaje skupljanja podataka o vremenu na mnogo mjesta istovremeno pomoću nedavno izumljenog telegrafa (1837.). Razvoj pouzdanih satova omogućio je stalnost i točnost promatranja na širem području. Izumljeni su i anemometri, a uskoro je za održanje i očitavanje uređaja uvedena i električna struja. S razvojem prometa baloni, zmajevi i zrakoplovi uskoro su na svojim letovima nosili i meteorološke instrumente kroz troposferu, najniži sloj Zemljine atmosfere, sve do stratosfere, idućeg sloja atmosfere. Stratosfera je otkrivena, opisana i nazvana malo nakon 1900. godine. Stalna mjerenja po visini započela su oko 1920. godine, nakon što su izumljeni radio uređaji na baterije koji su bili postavljani na balone. Podaci o stanju vremena na većim visinama dali su potpuniju sliku stanja atmosfere i bolji uv id u pojave na tim visinama, poput mlazne struje.
[[Termodinamika]], koja se počela razvijati sredinom 1819. stoljeća, omogućila je velik broj novih formula koje opisuju troposferuatmosferu i promjene u njoj. Od 17501850. do 18501950. godine dominantna grana meteorologije bila je kinoptičkasinoptička meteorologija. Oko 1920. empirijska iskustva prepuštaju mjesto fizici, a znanstvenici Vilhelm Bjerkness i njegov sin Jacob sve te ideje oblikovali su u teoriju o polarnoj fronti, uključujući ključne pojmove fronte i zračnih masa.
Moderna dinamička meteorologija rođena je 1948. godine, kad je Jule Charney uspio reducirati složene dinamičke jednadžbe (koje je već 1904. godine postavio Vilhelm Bjerkness) na jednostavniji, ali korisni oblik. Istovremeni razvoj digitalnog računala osigurao je da Charneyeva metoda rješavanja jednadžbi ima veliku praktičnu korisnost jer se omogućilo da prognoziranje vremena bude bazirano na rješenjima dinamičkih jednadžbi kao funkcija vremena.
Od 1948. naglo se razvija i meterologijaradarska tehnologija pa se već 1950. godine radarima moglo razlikovati sastav oblaka po količini vode u njima i tako detektirati oluje, osobito one oblačgrmljavinske. Od sredine šezdesetih godina izumljeni su i radari koji su Dopplerovim efektom davali informacije i o brzini. Nakon 1960. sateliti su počeli slati detaljne slike cijele Zemljine površine.
ne. Od sredine šezdesetih godina izumljeni su i radari koji su Dopplerovim efektom davali informacije i o brzini. Nakon 1960. sateliti su počeli slati detaljne slike cijele Zemljine površine.
[[Astronomija]] i proučavanje meteora kao «rastujučihpadajućih zvijezda» kasnije se izdvojila kao posebna znanstvena disciplina. Znanost meteorologija postupno se ograničila na proučavanje atmosfere. Mnoge vremenske pojave i danas se nazivaju meteorima, poput higrometeorahidrometeora (tekuća ili smrznuta voda koja pada na tlo u obliku kiše, snijega, tuče, magle.....), litrometeoralitometeora (suhe čestice prašine, pijeska ili dima), fotometeora (optičke pojave poput hala, duge...) i elektrometeora (električne pojave kao što su munje, sijevanje, vatra sv. Ilije...).
Moderna meteorologija prvenstveno se bavi tipičnim i najvidljivijim oblicima vremena poput grmljavinskih oluja, tropskih ciklona, tornada, fronti. Meteorologija se najčešće opisuje kao kemijafizika atmosfere jer u modernoj meteorologiji kemijafizika ima ogroman značaj.
== Današnja meteorologija ==
S razvitkom meteorologije otvorila se i mogućnost njenog iskorištavanja u svakodnevnom životu za potrebe čovjeka. To je potaknulo organizaciju i nastanak prvih meteoroloških službi, ali i razvilo spoznaju o velikoj važnosti međunarodne suradnje. Ljudi su brzo shvatili da vrijeme i meteorološka zbivanja ne poznaju državne granice i da prelaze granice kontinenata.
Međunarodna povezanost u meteorologiji utemeljena je na 1. međunarodnom kongresu meteorologa u [[BudimpeštiBeč]]u [[1873]]. godine, gdje je osnovana Međunarodna meteorološka organizacija (International Meteorological Organization – IMO). Ta organizacija je [[1951]]. godine prerasla u Svjetsku meteorološku organizaciju (World Meteorological Organization – [[WMO]]), posebnu agenciju [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]]. 1. rujna 1993. WMO je obuhvaćao 167 država i 5 teritorija članica, uključujući i Hrvatsku. Zadaća je Svjetske meteorološke organizacije (WMO) sudjelovati u organiziranju mreže meteoroloških postaja na kojima će se mjeriti i opažati meteorološki elementi i pojave na jedinstven način, sudjelovati u organiziranju sustava brze razmjene meteoroloških izvješća, organizirati znanstvena istraživanja te pomagati primjenu meteorologije u svim ljudskim djelatnostima.
Meteorologija kao znanost i dalje se razvija. Od velike pomoći je i nagla digitronizacijakompjuterizacija i automatizacija, pogotovo u iskorištavanju ogromnog broja motrenja koja se tjednodnevno obavljaju tradicionalnim, ali i novim instrumentima. Npr. razvoj Doppler radara ključan je za pravodobna i što točnija upozorenja za nadolazeći tornado ili druge lokalne vremenske događaje koji predstavljaju opasnost ljudima i imovini. Novi supermoćni kompjuteri jedini mogu u vrlo kratkom vremenu procesuirati mnoštvo informacija koje svakog trenutka stižu sa svih strana svijeta, a to je ključno za pravovremeno i točno rješavanje složenih jednadžbi koje opisuju i predviđaju stanje litosfereatmosfere.
Određen broj svih tih informacija širi se svijetom posredstvom Globalnog telekomunikacijskog sustava Svjetske meteorološke organizacije (WMO), ali dobar dio se ne šalje u javnost zbog komercijalnog interesa, nacionalne sigurnosti i logistike nekih zemalja. Iz tog razloga diljem svijeta postoji nekoliko središta koja pomoću brzih i moćnih računala i računalnih modela izvode simulacije vremena u budućnosti temeljene na dosadašnjim opažanjima. Jedno od tih središta je i Europski centar za srednjoročnu prognozu vremena (ECMWF) u Readingu u Engleskoj.
Vrlo bitan dio meteorologije su meteorološka opažanja i mjerenja. Ona se vrše na mnoge načine, najčešće u meteorološkim postajama, a od velike važnosti u novije vrijeme su teleronradio, radar i ISSNumjetni sateliti. Računalna tehnologija uspješno se i uvelike koristi, uključujući binarnenumeričke modele, interaktivnu analizu podataka i njihovo potpuno razumijevanje.
Meteorologija djeluje u vezi s mnogim granama znanosti koje se bave čovjekovom i životinjskom okolinom. Neke od važnijih su averonautikaaeronautika, agrikultura, arhitektura, ekologija, proizvodnja energije, šumarstvo, higrologijahidrologija, medicina i monografijaoceanografija. Mnoge od navedenih znanosti uvelike ovise o učincima vremena na određenom mjestu, no higrologijahidrologija i monografijaoceanografija npr. utječu i povratno na meteorologiju jer svojim učincima mijenjaju i atmosferske uvjete na Zemljinoj površini.
== Podjela meteorologije ==
(Branko Gelo: Opća i prometna meteorologija)
Razvitak meteorologije prouzročio je i njenu podjelu. [[Opća monografijameteorologija]] bavi se proučavanjem svih meteoroloških elemenata i pojava te osnovnih procesa u glavnim crtama, uključujući metode meteoroloških motrenja i meteorološke instrumente. [[OptičkaDinamička meteorologija]] proučava dinamiku atmosfere. Procese u atmosferi objašnjava zakonima fizike pomoću matematike. [[Sinoptička meteorologija]] proučava vremenske prilike iznad velikih zemljopisnih područja, primjenjujući zemljopisne karte na kojima su meteorološka motrenja ucrtana za primjenu u vremenskoj analizi i prognozi, za jedno mjesto ili područje, za kraće ili dulje razdoblje. [[Klimatologija]] proučava srednje stanje atmosfere u vremenu i prostoru, kao odraz ponašanja vremena u višegodišnjem razdoblju. [[AverologijaAerologija]] proučava slobodnu atmosferu i njezino uspravno protezanje do većih visina, približno do 40 km. [[Aeronomija]] proučava gornju atmosferu u odnosu prema sastavu, svojstvima i gibanjima te zračenjima primljenim iz svemira. [[Mikrometeorologija]] proučava meteorološke uvjete malih razmjera, sadrži detaljnija mjerenja blizu Zemljine površine u kratkom razdoblju i na malom području. [[KemijskaFizička meteorologija]] proučava kemijskafizikalna svojstva i procese atmosfere kao sastav zraka i oblaka, zračenja, akustiku, optiku i elektricitet atmosfere.
Prema područjima praktičke primjene rezultata meteoroloških istraživanja postoji više meteoroloških disciplina: [[AveroZrakoplovna meteorologija]] opskrbljuje obavijestima o vremenu službe zračne plovidbe za potrebe zračnog prometa i zrakoplovne tehnike. [[Pomorska meteorologija]] (koja uključuje i riječnu) opskrbljuje obavijestima o vremenu službe raznih pomorskih djelatnosti za potrebe pomorskog i riječnog prometa. [[Meteorologija prostornogkopnenog prometa]] od pomoći je službama kopnenog prometa (ceste, željeznice, unutarnji promet). [[Tehnička meteorologija]] pomaže službama tehničkih grana, za praktičnu primjenu meteorologije u telekomunikacijskom prometu, elektroprivredi, urbanizmu, građevinarstvu (brane, cjevovodi, žičare), turizmu i drugom. [[Agrometeorologija]] proučava međudjelovanje meteoroloških i hidroloških čimbenika i poljoprivrede u najširem smislu, uključujući vrtlarstvo, domaće životinje i šume. [[GeometerologijaBiometeorologija]] proučava utjecaje vremenskih procesa na žive organizme. [[Humana meteorologija]] proučava utjecaje vremena na život i zdravlja ljudi. [[Ekološka meteorologija]] dio geometerologijeje biometeorologije koja proučava odnos između živih organizama i njihovog klimatskog okruženja.
== Međunarodne organizacije ==
| 