Karl Kraus: razlika između inačica

Od [[1899]]. do smrti izdavao je časopis "Die Fackel"/Baklja, u kojem je briljantno, upravo ubojito podvrgavao kritici sve sfere austrijskoga života, napose korupciju u tisku, manipulaciju javnim mnijenjem, licemjerje i glupost akademskih krugova i vladajućih slojeva. Imao je veliku ulogu u javnosti, o čem svjedoče zbirke eseja, kritika i feljtona "Moral i kriminal ", [[1908]]., "Propast svijeta djelovanjem crne magije", [[1922]]., "Literatura i laž", [[1929]]. Osobito je isticao kulturnu i općecivilizacijsku važnost jezika i jezičnoga izraza, te jasnoće iskaza: u tom je polju najvažnije djelo "Jezik", [[1937]]. (interesantno je napomenuti da je Kraus u svojim uvidima identičan mudracu i osnivaču klasične kineske civilizacije [[Konfucije|Konfuciju]]. Iako različito motivirani, i unatoč razdoblju od preko 2.500 godina koje se protezalo među njima, oba su [[Etika|etičara]] spoznala važnost jezika kao priopćajnoga sredstva zajedničke doživljajnosti, mogućnosti društvene i ine manipulacije iskrivljavaljem značenja sadržanoga u jezičnim kodovima, kao i razaranja osobnoga i kolektivnoga integriteta kroz medij izobličenoga jezika). Kraus bijaše [[Židovi|židovskoga]] podrijetla (kasnije je prešao na [[Katoličanstvo|katoličku]] vjeru), a jedna od značajki židovske subkulturesupkulture srednje i istočne [[Europa|Europe]] je inzistiranje na varavosti jezika i tvorbi kalambura, što je možda i jedan od izvora Krausovih jezičnih opsesija. Verbalni [[vatromet]], iskričavost i prodornost odlika su mnogih Krausovih zbirki aforizama i kratkih jezičnih formi, među kojima se ističu "Riječi i proturječja", [[1909]]. i "Pro domo et mundo", [[1912]]. U njima pisac stilskim bravurama ([[paradoks]]ima, premetanjima slogova, [[kalambur]]ima) učinkovito karikira i destruira svoje omiljene teme: [[snobizam]], [[Psihoanaliza|psihoanalizu]] kao šarlatansku igru namijenjenu seksualno blaziranim bečkim višim krugovima, feudalni mentalitet i [[šovinizam]], užase i besmisao [[Imperijalizam|imperijalističkog]] rata. Slična je i tematika Krausa dramatičara, autora grotesknih tragikomedija "Igra snova",[[1923]]., "Nesavladivi", te piščeva magnum opusa, složene dijaloške kompozicije "Posljednji dani čovječanstva", 1918-19., [[1922]]. U tom je golemomu i višeslojnom dramskom kompleksu koji ne podliježe ni eksperimentalnim dramaturškim "zakonima" (pa i nije zamišljen za scensku izvedbu) autor dao sveobuhvatnu panoramu života austrijskoga društva u doba [[Prvi svjetski rat|1. svjetskoga rata]] i prikazao truljenje i raspad jedne epohe i države. Kod nas je Krausovo stvaralaštvo najviše utjecalo na polemičku [[Miroslav Krleža|Krležinu]] prozu.