Katoličanstvo: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
subkultura > supkultura
Redak 1:
'''Katoličanstvo''' ili '''katolicizam''' ([[latinski jezik|latinski]] '''catholicismus''', od [[grčki jezik|grčkog]] '''καθολικός''', sveopći, univerzalni), [[kršćanstvo|kršćanski]] ogranak čiji je nauk definiran na dvadeset i jednom ekumenskom koncilu; vjeroispovijedni sustav [[Katolička crkva|Katoličke Crkve]]. Uz [[pravoslavlje]], [[protestantizam]], [[Monofizitstvo|monofizitizam]] i [[nestorijanizam]] glavna kršćanska konfesija ili vjeroispovijest. U nazivu je naznačena univerzalnost kršćanske [[evanđelje|evanđeoske]] poruke, namijenjene svakom čovjeku, narodu, jeziku, kulturi, civilizaciji i društvu, što je jedno od četiriju obilježja svake kršćanske Crkve (katolicitet). Ponekad se termin katoličanstvo definira šire, da obuhvaća sve Crkve koje imaju određeni nauk ili se deklariraju katoličkima, iako nisu u zajedništvu s papom.
 
== O porijeklu naziva ==
Redak 26:
== Duhovnost ==
 
Pounutrašnjenje osnovnih vjerskih istina i moralnih načela prema katoličkom se vjerovanju događa na više načina. Liturgijsko-sakramentalna duhovnost namijenjena je svim vjernicima i prvi je i osnovni oblik duhovnosti u katolicizmu. Uz bogoštovnu funkciju liturgija i primanje sakramenata ima i duhovnu, osoban doživljaj vjerskih istina, odgoj savjesti u evanđeoskom duhu, te prosvjetljenje. Pučka pobožnost namijenjena je širim vjerničkim slojevima (hodočašća, [[post]]ovi, devetnice, [[Križni put (molitva)|križni put]], [[krunica]]), a svrha joj je da se u pučkoj subkulturisupkulturi i mentalitetu na primjeren način proživi kršćanska vjera. U katolicizmu je posebno naglašen asketsko-mistični put duhovnosti, koji je stoljećima nalazio svoj izraz u redovništvu. U katoličkom je redovništvu prevagnuo tip cenobitske zajednice, u kojoj se traga za skladom između kontemplacije i akcije, osobnoga duhovnog usavršavanja i djelovanja unutar šire zajednice i društva (fizički i intelektualni rad, misijska djelatnost, školstvo, karitativna djelatnost). Tako se kroz povijest razvila [[benediktinci|benediktinska]], cistercitska, [[karmelićani|karmelićanska]], [[Dominikanci|dominikanska]], [[Franjevci|franjevačka]] i [[Isusovci|isusovačka]] duhovnost, a u novije vrijeme duhovnost raznih kongregacija i svjetovnih instituta. Katolička mistika nadahnjivala se novozavjetnim ([[Sveti Ivan Evanđelist|Ivan Evanđelist]] i [[Sveti Pavao|Pavao]]) i neoplatonističkim izvorima (Pseudodionizije). Glavni su katolički mistici i mistični pisci [[Bernard iz Clairvauxa]], [[Hildegard von Bingen|sv. Hildegarda]], Hugo iz Svetog Viktora, Rikard iz Svetog Viktora, sv. Gertruda Velika, sv. Mehtilda Magdeburška, [[Franjo Asiški|sv. Franjo Asiški]], [[Meister Eckhart]], Ivan Tauler, Henrik Suzon, Ivan Gerson, I. van Ruysbroeck, [[Sveta Katarina Sijenska|Katarina Sienska]], [[Ivan od Križa]], [[Sveta Tereza Avilska|Terezija Avilska]]. U službi je katoličke duhovnosti bogata i raznolika sakralna umjetnost, duhovna ([[Toma Kempenac]], [[Marko Marulić]], [[Sv. Ignacije Lojolski|Ignacije Lojolski]], Franjo Saleški, P. Berulle, [[Sveta Mala Terezija|Terezija iz Lisieuxa]]) i nabožna (M. Divković, [[Juraj Habdelić|J. Habdelić]]) književnost. Sustavnim proučavanjem duhovnosti bavi se duhovna teologija.
 
== Teologija ==
Redak 38:
== Rasprostranjenost ==
 
U antičko doba (IV. st.) područje [[Rimokatolička Crkva|zapadne ili latinske Crkve]] podudara se s granicama Zapadnoga Rimskog Carstva Nakon prodora islama (VII-VIII. st.) zapadna Crkva gubi berberske zemlje (današnji [[Alžir]] i [[Tunis]]) te veći dio Pirenejskog poluotoka. Ta izgubljena područja nadoknađuje (VII-X. st.) širenjem po germanskim ([[Engleska]], [[Njemačka]], [[Danska]], [[Skandinavija]]) i slavenskim zemljama ([[Poljska]], [[Češka]], [[Moravska]], [[Slovenija]], [[Hrvatska]], [[Bosna (država)|Bosna]]). Nakon reformacije (XVI. st.) gubi znatna područja u srednjoj i sjeverozapadnoj Europi, a gubitak nadoknađuje misionarskim djelovanjem u prekomorskim zemljama ([[Latinska Amerika]], dijelovi crne Afrike i [[Filipini]]). Od XV. do XIX. st. s Katoličkom se Crkvom sjedinilo 18 istočnokršćanskih crkava (istočna i jugoistočna Europa, [[Bliski istok]]), sačuvavši svoj obred, liturgijski jezik i crkvenu disciplinu. Nakon migracija u XIX. i XX. st. znatan broj katolika živi u [[SAD]]-u, [[Kanada|Kanadi]] i [[Australija|Australiji]]. Katolicizam se u prostoru i vremenu susretao s različitim društvenim poredcima, kulturama i civilizacijama, pri čemu mu se nametao problem prilagodbe. Obilježavao je zemlje i narode u kojima se ukorijenio, a i sam njima bio društveno, kulturno i civilizacijski obilježen. Premda je katolicizam nadnacionalan, u tom se smislu može govoriti o katoličkoj kulturi i civilizaciji. Katolicizam, tj. Katolička crkve je prevladavajuća (u raznim stupnjevima) vjeroispovijed u većini Europe (poglavito južne i srednje), Latinskoj Americi i Filipinima, te velikim dijelovima Sjeverne Amerike, subsaharskesupsaharske Afrike i rubnim područjima istočne Azije. Broj katolika je sada (2004.) oko 1,1 milijarda vjernika.
 
== Crkva i država ==