John Knox: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Saša (razgovor | doprinosi)
potrebno navođenje izvora...
Nema sažetka uređivanja
Redak 6:
knox je isprva čuo od Wisharta o nebiblijskom karakteru papinstva, Knox je i kao student često pratio Wisharta da bi ga zaštitio od neprijatelja reformacije. na posljednjem putu Wishart ga je zamolio da se vrati riječima: "''jedan je dosta za žrtvu''".
 
[[1547]]. protestantski propovjedni [[George Rough]] pozvao ga je da propovjeda, iznenađen pozivom, malo je okljevao, ali ne zadugo. U crkvi St. Andrews, koja je služila kao utočište progonjenim protestantima Knox je već u prvoj propovjedi kazao da je rimska crkva: "''antikrist o kome govore biblijska proročanstva''". zarobljen [[1547]]., provodio devetnaest mjeseci kao rob na Francuskim galijama, [[1449]], biva oslobođen, dolaskom ''krvave'' [[marija I. Krvava|Marije]], opet bježi na kontinet da bi izbjegao sigurnu smrt. Za Marijine strahovlade na lomači su spaljeni mnogi reformatori, redom: [[Hugh Latimer]] (1555.), [[Nicholas Ridley]] (1555.), [[John Hooper]] (1555,), [[John Philpot]] (1555.), [[John Bradford]]. (1555.) i [[Thomas Cranmer]] (1556.)., svi kao i on pristaše reformatora [[John Wycliffe|Johna Wycliffa]], čija djela on poslje i objavljuje. Silaskom ''krvave'' Marije sa vlasti, on se vraća sretan jer je našao izvjestan broj onih "''koji nisu prignuli svoja koljena pred rimskim idolima niti primili antikristov žig''". [[1556]]. odlazi u Ženevu, gdje se druži sa [[jean Calvin|Jeanom Calvinom]]. [[1559]]. vrća se u Škotsku gdje drži propovjedi sa takvom silom i uvjerenjem da su slušaći odmah očistili crkve od svih slika, kipova i oltara. Godine [[1560]]. škotski parlament izgasava "''Škotsku konfesiju vjere''", papinski autoritet nad češkomŠkotskom je ukinut, a protestantizam Kalvinovog tipa uveden je kao državna religija.
Godine [[1567]]. Londonski biskup Grindal piše u švicarsku o ''o stvarima Škotske'', i tom prilikom kazuje da je u Škotskoj "''prava Kristova vjera utvrđenja, a bezbožno papinsko praznovjerje ukinuto''". U svojoj prvoj javnoj debati iznio je više uvjerenja, neka od njih su sljedeća: "''Nijedan smrtnik ne može biti glava crkve''", "''Papa je antikrist, antikrist nije član Kristove nevidljive crkve''", "''Molitva za mrtve je uzalud''".
 
Do svoje smrti, borio se protiv rimske crkve i odluka tridentskog koncila. prilikom njegove smrti novoizabrani regent Škotske morton, rekao je: "''Ovdje leži onaj koji se nikada nije bojao čovječjeg lica''".