Kuber: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Dodana kategorija
Redak 3:
==Povijesni izvori==
 
Izvori o Kuberu su malobrojni. Najkonkretnije podatke donosi druga od šest [[homilija]] u drugoj knjizi ''[[Čudesa svetog Demetrija]]'', [[hagiografija|hagiografskom]] tekstu sastavljenom devedesetih godina 7. stoljeća.<ref>P. Lemerle, ''Les plus anciens recueils des Miracles de Saint Démétrius et la pénétration des Slaves dans les Balkans, vol. I.'' Paris: Editions du Centre National de la Recherche Scientifique, 1979., str. 222-234.</ref> Prema njoj, [[Avari]] su pri povratku sa neuspješnog pohoda na [[Bizant]] zarobili veliki broj ljudi. Odveli su ih na područje oko [[Dunav]]a gdje su se pomiješali s Avarima i Bugarima u zaseban narod pod imenom Sermezijanci (od imena grada [[Sirmij]]a). Nakon šezdeset godina, odvajaju se od Avara i pod Kuberovim vodstvom odlaze u [[Makedonija|Makedoniju]]. Kuber je zatim pokušao osvojiti [[Solun]] tako da je svog vojskovođu Maura poslao u grad da uvjeri Solunjane kako je prešao na njihovu stranu. Zatim je Kubera s vojskom trebao pustiti u grad. No, kako tvrde ''Čudesa'', intervencijom [[Sveti Demetrije|sv. DemitrijaDemetrija]] u Solun stiže admiral Sisinije i sprječava Kuberov i Maurov naum.
 
Tvrdnje iz druge knjige Čudesa svetog Demetrija potvrđuju materijalni nalazi. Poznat je Maurov pečat na kojem se on spominje kao [[patricij]] i [[arhont]] Sermezijanaca i Bugara.<ref>K. Petkov, ''The voices of medieval Bulgaria, seventh-fifteenth century the records of a bygone culture''. Leiden: Brill, 2008., str. 1-2.</ref> Također postoji pečat Tarasija, [[hipatus]]a i arhonta Kuberijanaca.<ref>K. Petkov, ''The voices of medieval Bulgaria, seventh-fifteenth century the records of a bygone culture''. Leiden: Brill, 2008., str. 2.</ref>