Rapalski ugovor: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{dz|[[Rapalski ugovor (1922.)]]|ugovor između Weimarske Njemačke i Boljševičke Rusije}}
 
==Pozadina==
 
Nakon kraja rata Talijani su željeli anektirati područja obećana [[Londonski ugovor|Londonskim ugovorom]] i odmah su ih vojno okupirali. No, osnivanjem južnoslavenske države, i u svjetlu [[Thomas Woodrow Wilson|Wilsonovih]] ideja o samoodređenju naroda, zapadne sile nisu više bile spremne udovoljiti talijanskim zahtjevima, a također je vladalo mišljenje da oni nisu u skladu sa skromnim ratnim doprinosom. Nakon brojnih nesuglasica i prijetnji napuštanjem [[Versajska konferencija|Versajske konferencije]], Talijani (vlada Giovanna Giolittia) su odlučili riješiti pitanje dogovorom s južnoslavenskom stranom. Južni Slaveni su također bili spremni na kompromis jer je državu ekonomski iscrpljivala nemogućnost korištenja okupiranih jadranskih luka, a nakon Wilsonovog poraza na izborima izgubljena je američka podrška.
 
== Ugvoor ==
 
[[Rapalski ugovor]], sporazum koji su u [[Rapallo|Rapallu]], gradiću blizu [[genova|Genove]], 12. studenog 1920. potpisali predstavnici [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]] i [[Kraljevina Italija|Kraljevine Italije]], nakon pregovora koji su započeli 9. studenog. Njime su bile određene međusobne granice tih država, bilo je dogovoreno stvaranje neovisne Slobodne Države Rijeke te zajedničko nastupanje protiv svih pokušaja restauracije dinastije [[Habsburg]]ovaca. Rapalskim ugovorom nastojala su se riješiti mnogobrojna otvorena pitanja oko granica dviju država, koja su postavljena [[londonski ugovor|Londonskim ugovorom 1915.]], a nisu bila riješena za [[Pariška mirovna konferencija|mirovne konferencije u Parizu 1919.–1920]]. Pregovori u Rapallu održani su u nepovoljnom međunarodnom političkom okruženju za Kraljevinu SHS zbog sve veće sklonosti britanske, francuske i američke diplomacije da popusti talijanskim zahtjevima. Glavni pregovarači na strani Kraljevine SHS bili su premijer [[Milenko Vesnić]], ministar vanjskih poslova [[Ante Trumbić]] i ministar financija [[Kosta Stojanović]], a s talijanske strane [[Giovanni Giolitti]], [[Carlo Sforza]] i [[Ivanoe Bonomi]]. Talijanski pregovarači jasno su dali do znanja da bi se talijanski prijedlog trebao prihvatiti, a u suprotnom je Italija bila spremna sama uspostaviti granice predviđene Londonskim ugovorom. Time je delegacija Kraljevine SHS bila prisiljena potpisati nepovoljan ugovor, kojim su Italiji pripojeni [[Trst]], [[Gorica]], [[Gradiška]] i dio Kranjske, [[Istra]] (osim dijela općine [[Kastav]]), grad [[Zadar]], otoci [[Cres]] i [[Lošinj]], [[Lastovo]] i [[Palagruža]], te je stvorena [[Slobodna Država Rijeka]]. Rapalskim ugovorom talijanskoj nacionalnoj manjini u Kraljevini SHS bilo je omogućeno pravo optiranja za talijansko državljanstvo, uporaba [[talijanski jezik|talijanskog jezika]] i sloboda vjeroispovijesti, a hrvatskoj i slovenskoj nacionalnoj manjini u Italiji nisu dana nikakva zakonska jamstva koja bi omogućila njihovu nacionalnu opstojnost. Zbog općega nezadovoljstva u Kraljevini SHS, ugovor nikada nije bio razmatran u Narodnoj skupštini, već je 26. lipnja 1921. ozakonjen bez parlamentarne rasprave te je, točno nakon godinu dana, bio potvrđen kraljevom odlukom. Područja koja je [[Hrvatska u Kraljevini Jugoslaviji|Hrvatska]] izgubila tim ugovorom vraćena su joj nakon [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|II. svjetskog rata]].<ref name="Rapal">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51831 Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Rapalski ugovor]</ref>
 
==Posljedice==
 
[[12. studenog]] [[1920.]], [[Kraljevina Italija]] i [[Kraljevina SHS]] potpisuju Rapallski ugovor kojim obje strane priznaju potpunu slobodu i nezavisnost Države Rijeka i obvezuju se da će to vječno poštivati. Tim aktom stvorena je [[Slobodna Država Rijeka]] koja je ''de facto'' postojala jednu, a ''de iure'' četiri godine. Novostvorenu državu odmah priznaju sve svjetske sile uključujući [[SAD]], [[Francuska|Francusku]] i [[Velika Britanija|Veliku Britaniju]]. [[Gabriele D'Annunzio]] ne priznaje sporazum te je akcijom talijanske regularne vojske istjeran iz grada ([[Krvavi Božić]] [[24. prosinca|24.]] - [[29. prosinca]]). Više od pola milijuna Hrvata i Slovenaca našlo se izvan granica Kraljevine SHS; to je izazvalo veliko nezadovoljstvo jer je stanovništvo imalo osjećaj da su ih srpski političari prodali u zamjenu za teritorijalne ustupke na istoku. Nezadovoljstvo je raslo zbog talijanskog nacionalizma i zatvaranja slavenskih kulturnih ustanova (do tada je već zatvoreno 109 škola).
 
==Poveznice==