|
Kada je došao u Durban Gandhi je otkrio kako ga tamo smatraju pripadnikom niže rase. Istovremeno je bio zapanjen nijekanjem građanskih i političkih sloboda indijskih imigranata u Južnoj Africi. To ga je potaklo da se pridruži borbi za priznavanje osnovnih ljudskih prava za Indijce. Gandhi je ostao u Južnoj Africi 20 godina, često vrijeme provodeći u zatvoru. Godine [[1896]]. napali su ga i pretukli Južnoafrikanci. Od tada se zalaže za politiku pasivnog otpora i nekooperacije s južnoafričkim vlastima. Djelom mu je za takvu vrstu politike uzor bio [[Rusija|ruski]] pisac [[Lav Tolstoj]], koji je na Gandhija imao značajan utjecaj. Uzor je također pronašao i u djelima [[SAD|američkog]] pisca iz [[19. stoljeće|19. stoljeća]] [[Henry David Thoreau|Henrya Davida Thoreaua]]. Posebice u djelima u kojima on piše o [[Krist]]ovu učenju, napose u djelu ''Građanski neposluh''. Gandhi je smatrao kako su izrazi pasivni otpor i građanska neposlušnost neadekvatni za njegove svrhe pa je pronašao drugi izraz - [[Satyagraha]]. Za vrijeme [[Burski rat|Burskoga rata]] Gandhi je unutar britanske vojske organizirao sanitetsku jedinicu i njome zapovijedao. Nakon rata vratio se borbi za prava Indijaca. Godine [[1910]]. Gandhi je blizu [[Johannesburg]]a osnovao farmu, kooperacijsku koloniju za Indijce. Četiri godine kasnije ([[1914]].) južnoafrička vlada učinila je bitne ustupke Gandhijevim zahtjevima, kao npr. priznavanje indijskih brakova. Kada je završio svoje djelovanje u Južnoj Africi, vratio se u Indiju. Po povratku u domovinu aktivirao se u indijskoj politici [[1919]]. godine i pretvorio prijašnji nedjelotvorni Indijski nacionalni kongres u moćnu masovnu organizaciju te postao vođa borbe za samostalnu Indiju.
Kada je [[1919]]. godine u parlamentu izglasan tzv. [[Rowlatt Act]], koji je indijskim kolonijalnim vlastima davao zakonske ovlasti da oružano djeluju protiv tzv. revolucionarnih aktivnosti, Satyagraha se proširila Indijom privlačeći milijune sljedbenika. Demonstracije protiv Rowlatt Acts-a rezultirale su masakrom britanskih vojnika nad Indijcima kod [[Amritsar]]a. Godine [[1920]]., pošto britanska vlada nije uspjela popraviti situaciju, Gandhi je proklamirao politiku nekooperativnosti. To je imalo za posljedicu da su Indijci koji su radili u javnim ustanovama podnijeli ostavke, državne institucije, kao npr. sudovi, bili su bojkotirani, a indijska djeca nisu pohađala vladine škole. U cijeloj Indiji ulice su bile blokirane Indijcima koji su sjedili na njima, a kada bi odbili ustati, policija ih je tukla. Gandhi je bio uhićen, ali je uskoro zbog pritiska javnosti pušten. U okviru borbe za [[Ekonomija|ekonomsku]] nezavisnost Indije, uključujući bojkot britanske robe, Gandhi je osmislio [[swaraj]] (sanskrtski: samovladavina) pokret. Ekonomski aspekti pokreta bili su veoma važni jer je iskorištavanje indijskih seljaka od strane britanskih industrijalaca dovodilo do siromašenja sela i destrukcije kućnih [[obrt]]a. Gandhi se stoga zalagao za oživljavanje obrta obrade [[Vuna|vune]] te je stoga izabrao kotač na kojem se obrađuje vuna kako bi jasnije ukazao na potrebu vraćanja vrijednostima seoskog života i oživljavanju tradicionalnih indijskih obrta. Uskoro je Gandhi postao simbol borbe za slobodnu Indiju širom svijeta.
Živio je [[Spiritualizam|spiritualnim]] i [[:wikt:asketizam|asketskim]] životom propovjednika često provodeći vrijeme u [[Meditacija|meditaciji]]. Odnosi u braku između njega i njegove supruge, prema njegovim vlastitim riječima, bili su poput odnosa brata i sestre. Odbijajući bilo kakvo posjedovanje materijalnih dobara odjevao se u tradicionalnu odjeću najsiromašnijih Indijaca i hranio se samo [[povrće]]m, voćnim sokovima i [[mlijeko]]m. Indijci su ga proglasili svecem i počeli ga nazivati Mahatma (na sanskrtu: velika duša), nazivom koji je namijenjen samo za najveće mudrace. Gandhijevo zalaganje za nenasilje, znano još i kao [[ahimsa]] (na sanskrtu: nepovrjeđivanje), bilo je izraz životnog puta koji propovijeda hinduizam. Gandhi je smatrao da će nenasilnim metodama pokazati Britancima kako je upotreba nasilja beskorisna te da će oni nakon toga napustiti Indiju. Gandhijev politički i duhovni utjecaj na Indiju s vremenom je postao toliko velik da se britanske vlasti nisu usudile prema njemu poduzimati nikakve protumjere. Godine [[1921]]. Indijski nacionalni kongres, skupina koja je širila pokret Indijom, dala je Gandhiju potpunu izvršnu vlast, uključujući čak i pravo da imenuje svog nasljednika. Međutim, indijsko stanovništvo nije u potpunosti slijedilo Gandhijevu politiku nenasilja te je došlo do serije oružanih revolta protiv britanskih vlasti dovodeći do toga da je Gandhi priznao kako je njegova politika doživjela krah. Godine [[1922]]. britanske vlasti su ga privele i utamničile.
Nakon što je [[1924]]. pušten iz zatvora, Gandhi se povukao iz aktivne politike i posvetio se propagiranju općeg jedinstva. Međutim, opet je bio uvučen u borbu za nezavisnost Indije. Godine [[1930]]. Mahatma je proglasio novi val građanske neposlušnosti pozivajući Indijce da ne plaćaju porez. Neposluh je počeo maršom ka moru u kojem su tisuće Indijaca pratile Gandhija od mjesta [[Ahmadabad]] do [[Arapsko more|Arapskog mora]], gdje su pravili [[sol]] iz morske vode. Gandhi je ponovo uhićen, ali je pušten već [[1931]]. nakon što je pristao zaustaviti val neposlušnosti, kada su Britanci učinili neke ustupke njegovim zahtjevima. Iste godine Gandhi je predstavljao Indijski nacionalni kongres na konferenciji u [[London]]u. Godine [[1932]]. Gandhi je započeo novi val građanske neposlušnosti protiv Britanaca. Bio je uhićivan dva puta kada je pribjegao štrajku glađu, što je bila veoma uspješna metoda borbe protiv Britanaca. Naime, ukoliko Gandhi umre, postojala je mogućnost da dođe do revolucije i izvan Indije. Iako je i sam bio pripadnik [[Vaisya]] (trgovačke) [[kaste]], Gandhi se posvetio i ukidanju nepravednih socijalnih i ekonomskih aspekata kastinskog sistema. Godine [[1934]]. Gandhi je formalno napustio politiku, a na mjestu vođe Indijskog nacionalnog kongresa zamijenio ga je [[Jawaharlal Nehru]]. Gandhi se posvetio putovanju po Indiji, ali se [[1939]]. ponovo vratio aktivnom političkom životu jer su temelji indijske federacije bili uzdrmani. Prvi potez koji je učinio ponovnim izlaskom na političku scenu bio je da još jednim [[post]]om, tj. štrajkom glađu, prisili vladara države [[Rajkot]] da modificira svoj autokratski način vladavine. Javni nemiri postali su toliko jaki da su kolonijalne vlasti morale intervenirati i prisiliti vladara Rajkota da popusti Gandhijevim zahtjevima. Mahatma je ponovo postao najznačanija politička figura Indije.
Nakon što je izbio [[2. svjetski rat]], Kongresna stranka i Gandhi nisu se željeli uplitati u konflikt sve dok Britanci ne udovolje njihovu zahtjevu za momentalnu nezavisnost Indije. To su Britanci dakako odbili nudeći neke kompromise, što su opet Indijci odbili. I nakon ulaska [[Japan]]a u rat i širenja rata na [[Azija|azijski]] kontinent Gandhi je i dalje odbijao Indiju uvesti u rat. Konačno [[1942]]. Indijci su pristali ući u ratni sukob na strani Britanaca. Godine [[1944]]. indijska borba za nezavisnost došla je u svoju završnu fazu: britanska vlada pristala je na nezavisnost Indije pod uvjetom da dvije suprostavljene nacionalističke grupe, [[Muslimanska liga]] i [[Kongresna stranka]], riješe svoje razlike. Gandhi se oštro suprostavio podjeli Indije na dvije države (što je zahtijevala Muslimanska liga), ali je na kraju ipak morao pristati nadajući se kako će mir između dvije vjerske skupine biti postignut nakon što [[muslimani]] zadovolje svoje [[Separatizam|separatističke]] težnje. Indija i [[Pakistan]] postale su zasebne države kada su Britanci priznali Indiji njezinu nezavisnost [[1947]]. godine. Dana [[30. siječnja]], dok je bio na putu k mjestu gdje je vršio večernju molitvu, napao ga je i usmrtio [[Nathuram Godse]], hindu [[fanatik]]. Gandhijeva smrt diljem svijeta doživljena je kao katastrofa.
== Utjecaj ==
|
