Crvena Hrvatska: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura
sitno: Miroslavov > Miroslavljev
Redak 71:
Mnogo se učinilo u godinama nakon Drugog svjetskog rata što zalaganjem [[SANU|Srpske akademije nauka]], što marom znanstvenika iz odgovarajućih ustanova triju socijalističkih republika, Crne Gore, [[SRBiH|Bosne i Hercegovine]] te Hrvatske, koje se danas dijelom protežu povijesnim područjem ''Crvene Hrvatske''. Tako su ne samo temeljitije obrađeni, proučeni i konzervirani neki od ranije poznatih nalaza i objekata, nego je arheološki identificiran i otkriven čitav niz do nedavna javnosti sasvim nepoznatih objekata crkvenog graditeljstva i otkriveno mnogo komada ili fragmenata [[Starohrvatska umjetnost#Starohrvatsko slikarstvo|starohrvatske pleterne plastike.]] Najpoznatiji primjeri starohrvatske ili predromaničke umjetnosti na području ''Crvene Hrvatske'' su: [[crkva sv. Mihajla kod Stona]], [[Starohrvatske crkve u srednjovjekovnom Zahumlju#Crkva sv. Martina kod Stona|crkva sv. Martina kod Stona]], [[Starohrvatske crkve u srednjovjekovnom Zahumlju#Crkva neznana titulara u Ošlju|crkva neznana titulara u Ošlju]], [[Starohrvatske crkve u srednjovjekovnom Zahumlju#Crkva sv. Petra u Zavali|crkva sv. Petra u Zavali]] i [[Crkva u Paniku|crkva neznana titulara u Paniku]].<ref name="Benedikta" />
 
[[Kultura humsko-dukljanskog područja do kraja 12. stoljeća|Humsko-dukljansku književnost]] može se promatrati jedino izvan anakronističnih i isključivih srpskih ili hrvatskih okvira, kao izvornu kreaciju područja koje ima sve odlike samosvojnosti. Novija shvaćanja su pokazala da je u ovim krajevima bila rasprostranjena glagoljica i slavensko bogoslužje. To potkrepljuje i jedan od zaključaka [[Splitski crkveni sabori|Splitskog crkvenog sabora 928.]] Slavensko ([[Metod]]ovo) bogoslužje i glagoljica u ove su krajeve došli posredstvom najvažnijeg pomorskog puta [[Venecija]]-[[Carigrad]] i najvažnije ceste na Balkanu ''Via Egnatia'' od [[Drač]]a do [[Solun]]a preko [[Duklja|Duklje]]. Bogata slavenska podloga Ljetopisa popa Dukljanina upućuje na razvijenu slavensku književnost, čiji početci sežu u 9. stoljeće. Glagoljska slova u inače ćiriličkoj [[Humačka ploča|Humačkoj ploči]] dopuštaju mogućnost postojanja glagoljske epigrafije. Potvrde toga nalaze se i u Mihanovićevu i Grškovićevu fragment Apostola i [[MiroslavovoMiroslavljevo evanđelje|MiroslavovuMiroslavljevu evanđelju]].<ref name="HRHB">HercegBosna.org [http://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/etnicka.html Kultura humsko-dukljanskog područja do kraja 12. stoljeća] Etnička povijest Bosne i Huma</ref>
[[Datoteka:Miroslav's Gospel 001.jpg|mini|Stranice ćirilskoga [[MiroslavovoMiroslavljevo evanđelje|MiroslavovaMiroslavljeva evanđelja]]]]
Upravo [[MiroslavovoMiroslavljevo evanđelje]] dočarava prave osobine ovog područja, stalnu prisutnost Istoka i Zapada. Povijesno-umjetnička analiza spomenika razlučila je u njegovoj iluminaciji dva glavna sloja, bizantski i romanički, uz tragove različitih istočnjačkih i zapadnjačkih utjecaja, i utvrdila postojanje nekoliko heterogenih uzora, kojima su se poslužili minijaturisti rukopisa. Glavni nositelji kulture bili su svećenstvo, osobito [[Benediktinci|benediktinski red]] te trgovci i aristokracija u [[Dubrovnik]]u i [[Kotor]]u. Ovdje se proširio kult [[Sveti Mihovil|svetog Mihajla]]. S izuzetkom pojedinih ulomaka, u Ljetopisu popa Dukljanina opisani su uglavnom ratni podvizi, hrabrost, lukavstvo i vjernost (dakako, i njihovi antipodi) - vrline i mane viteškoga svijeta. To ukazuje na postojanje viteškog društva. Kako je prijevod nastao za potrebe [[Bar (grad)|barskoga]] društva,<ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/duklja/ljetopis_pop_dukljanina_latinicna_redakcija.htm Ljetopis popa Dukljanina] "Zamoljen od vas, u Kristu ljubljena braćo i časni svećenici svete nadbiskupske stolice Dukljanske crkve, kao i od mnogih staraca, a najviše od omladine našega grada, koja se naslađuje - kako to biva kod mladih ljudi - ne samo slušanjem ili čitanjem o ratovima već i učestvovanjem u njima, da prevedem sa slavenskog jezika na latinski spis o Gotima..."</ref> slavenski je izvornik očito sastavljen za potrebe zaleđa, iz čega se pak mora zaključiti da je i ono poznavalo društvene klase sličnih kulturnih potreba.<ref name="HRHB" />
 
=== Narodna pripadnost ===
Redak 93:
Kultura, uz državu, je faktor, koji u srednjem vijeku odlučujuće utječe na formiranje naroda. Ne zna se je li ta kultura korijen bez stabla, je li njen njezin razvoj bio prekinut širenjem srpskog, odnosno hrvatskog političkog i kulturnog kruga ili njezini izdanci se mogu pratiti i kasnije, ako nigdje drugdje, [[Srednjovjekovna bosanska država|barem u Bosni]]. Stanovnici Crvene Hrvatske su u svojoj vjerskoj i političkoj povijesti općenito bili bliži [[Hrvati]]ma, ali primjenjivati današnji pojam hrvatskog identiteta (nešto što je nastalo u novije doba na osnovi vjere, povijesti i jezika) na nekoga u ono doba jest puki anakronizam. Jedino razborito što bi se moglo kazati o etničkom identitetu jest da su bili [[Južni Slaveni|Slaveni]].<ref>HercegBosna.org [http://hercegbosna.org/STARO/ostalo/bos1180.html Bosna do 1180. godine]</ref>
 
To je [[Slaveni|slavensko]] stanovništvo, koje je po svojim etničkim i vjerskim značajkama pripadalo sličnom etničkom supstratu kao i [[Hrvati]]. Osim samoga [[podrijetlo Hrvata|spomena]] hrvatskoga imena, to se vidi u mnogobrojnim etno-kulturnim obilježjima, kao što su [[jezik]] (čakavstina i štokavska ikavica, te zapadna ijekavština, što su sve karakteristike [[hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]]), glagoljsko i zapadnoćirilsko pismo (tzv. [[hrvatska ćirilica]]) kojim su pisane isprave, djela [[MiroslavovoMiroslavljevo evanđelje|vjersko-nabožnog]] i umjetničkog sadržaja, a koje je istovjetno hrvatskoj ćirilici koja se rabila u [[Primorska Hrvatska (kneževina)|Dalmaciji]] i sjevernohrvatskom primorju, pripadnost zapadnom civilizacijskom krugu, što se očituje u zapadnom kršćanstvu (ovi krajevi su potpadali pod [[Splitsko-makarska nadbiskupija|Splitsku]], [[Dubrovačka biskupija|Dubrovačku]] i [[Barska nadbiskupija|Barsku]] dijacezu), te [[Starohrvatske crkve u srednjovjekovnom Zahumlju|umjetničkim oblicima]] zapadne provenijencije.<ref>HercegBosna.org [http://hercegbosna.org/STARO/ostalo/p_ranosr.html Rano srednjovjekovlje]</ref>
 
== Unutarnje poveznice ==
Redak 106:
** [[Crkva sv. Mihajla kod Stona]], [[Crkva u Paniku]]
* [[Kultura humsko-dukljanskog područja do kraja 12. stoljeća|Kultura Crvene Hrvatske do kraja 12. stoljeća]]
* [[Ljetopis popa Dukljanina]], [[MiroslavovoMiroslavljevo evanđelje]]
{{col-end}}