Crvena Hrvatska: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura |
sitno: Miroslavov > Miroslavljev |
||
Redak 71:
Mnogo se učinilo u godinama nakon Drugog svjetskog rata što zalaganjem [[SANU|Srpske akademije nauka]], što marom znanstvenika iz odgovarajućih ustanova triju socijalističkih republika, Crne Gore, [[SRBiH|Bosne i Hercegovine]] te Hrvatske, koje se danas dijelom protežu povijesnim područjem ''Crvene Hrvatske''. Tako su ne samo temeljitije obrađeni, proučeni i konzervirani neki od ranije poznatih nalaza i objekata, nego je arheološki identificiran i otkriven čitav niz do nedavna javnosti sasvim nepoznatih objekata crkvenog graditeljstva i otkriveno mnogo komada ili fragmenata [[Starohrvatska umjetnost#Starohrvatsko slikarstvo|starohrvatske pleterne plastike.]] Najpoznatiji primjeri starohrvatske ili predromaničke umjetnosti na području ''Crvene Hrvatske'' su: [[crkva sv. Mihajla kod Stona]], [[Starohrvatske crkve u srednjovjekovnom Zahumlju#Crkva sv. Martina kod Stona|crkva sv. Martina kod Stona]], [[Starohrvatske crkve u srednjovjekovnom Zahumlju#Crkva neznana titulara u Ošlju|crkva neznana titulara u Ošlju]], [[Starohrvatske crkve u srednjovjekovnom Zahumlju#Crkva sv. Petra u Zavali|crkva sv. Petra u Zavali]] i [[Crkva u Paniku|crkva neznana titulara u Paniku]].<ref name="Benedikta" />
[[Kultura humsko-dukljanskog područja do kraja 12. stoljeća|Humsko-dukljansku književnost]] može se promatrati jedino izvan anakronističnih i isključivih srpskih ili hrvatskih okvira, kao izvornu kreaciju područja koje ima sve odlike samosvojnosti. Novija shvaćanja su pokazala da je u ovim krajevima bila rasprostranjena glagoljica i slavensko bogoslužje. To potkrepljuje i jedan od zaključaka [[Splitski crkveni sabori|Splitskog crkvenog sabora 928.]] Slavensko ([[Metod]]ovo) bogoslužje i glagoljica u ove su krajeve došli posredstvom najvažnijeg pomorskog puta [[Venecija]]-[[Carigrad]] i najvažnije ceste na Balkanu ''Via Egnatia'' od [[Drač]]a do [[Solun]]a preko [[Duklja|Duklje]]. Bogata slavenska podloga Ljetopisa popa Dukljanina upućuje na razvijenu slavensku književnost, čiji početci sežu u 9. stoljeće. Glagoljska slova u inače ćiriličkoj [[Humačka ploča|Humačkoj ploči]] dopuštaju mogućnost postojanja glagoljske epigrafije. Potvrde toga nalaze se i u Mihanovićevu i Grškovićevu fragment Apostola i [[
[[Datoteka:Miroslav's Gospel 001.jpg|mini|Stranice ćirilskoga [[
Upravo [[
=== Narodna pripadnost ===
Redak 93:
Kultura, uz državu, je faktor, koji u srednjem vijeku odlučujuće utječe na formiranje naroda. Ne zna se je li ta kultura korijen bez stabla, je li njen njezin razvoj bio prekinut širenjem srpskog, odnosno hrvatskog političkog i kulturnog kruga ili njezini izdanci se mogu pratiti i kasnije, ako nigdje drugdje, [[Srednjovjekovna bosanska država|barem u Bosni]]. Stanovnici Crvene Hrvatske su u svojoj vjerskoj i političkoj povijesti općenito bili bliži [[Hrvati]]ma, ali primjenjivati današnji pojam hrvatskog identiteta (nešto što je nastalo u novije doba na osnovi vjere, povijesti i jezika) na nekoga u ono doba jest puki anakronizam. Jedino razborito što bi se moglo kazati o etničkom identitetu jest da su bili [[Južni Slaveni|Slaveni]].<ref>HercegBosna.org [http://hercegbosna.org/STARO/ostalo/bos1180.html Bosna do 1180. godine]</ref>
To je [[Slaveni|slavensko]] stanovništvo, koje je po svojim etničkim i vjerskim značajkama pripadalo sličnom etničkom supstratu kao i [[Hrvati]]. Osim samoga [[podrijetlo Hrvata|spomena]] hrvatskoga imena, to se vidi u mnogobrojnim etno-kulturnim obilježjima, kao što su [[jezik]] (čakavstina i štokavska ikavica, te zapadna ijekavština, što su sve karakteristike [[hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]]), glagoljsko i zapadnoćirilsko pismo (tzv. [[hrvatska ćirilica]]) kojim su pisane isprave, djela [[
== Unutarnje poveznice ==
Redak 106:
** [[Crkva sv. Mihajla kod Stona]], [[Crkva u Paniku]]
* [[Kultura humsko-dukljanskog područja do kraja 12. stoljeća|Kultura Crvene Hrvatske do kraja 12. stoljeća]]
* [[Ljetopis popa Dukljanina]], [[
{{col-end}}
|