Država Slovenaca, Hrvata i Srba: razlika između inačica

Ni [[Hrvatsko-srpska koalicija]] nije bila pošteđena pritisaka. Budući da je Koalicija ostala dosljedna u svojoj pasivnoj politici i u svojoj potpori vladi, u Hrvatskoj i Slavoniji izbjegnuta je mogućnost uvođenja izvanrednoga stanja. Političke snage u zemlji nisu uspostavile suradnju s političarima u emigraciji, [[Ante Trumbić|Antom Trumbićem]] i [[Frano Supilo|Franom Supilom]], koji su u [[London]]u potkraj travnja 1915. osnovali [[Jugoslavenski odbor]], predstavnici kojega su sa srbijanskom kraljevskom vladom potpisali [[Krfska deklaracija|Krfsku deklaraciju]] u srpnju 1917. i sudjelovali u donošenju [[Ženevska deklaracija (1918.)|Ženevske deklaracije]] u studenome 1918.<ref name="Dokumenti">[http://www.crohis.com/izvori/ujed.pdf Izvori vezani za ujedinjenje monarhističke Jugoslavije] Krfska deklaracija 1917. (1.), Proglašenje Države Slovenaca, Hrvata i Srba 29. X. 1918. (3.), Ženevska deklaracija 9. XI. 1918. (3.-4.), Zapisnik s Ženevske konferencije 6.-9. XI. 1918. (4.-5.), Naputak Narodnoga vijeća SHS delegaciji za pregovore i utanačenje ujedinjenja Države SHS s Kraljevinom Srbijom 23. XI. 1918. (5.-6.), Adresa delegacije Narodnoga vijeća SHS regentu Aleksandru 1. XII. 1918. (6.-7.), Regentov odgovor ili proklamacija osnutka Kraljevstva SHS 1. XII. 1918. (8.)</ref> Politički život u Hrvatskoj i u [[Austro-Ugarska|Habsburškoj Monarhiji]] oživio je donekle u kasno proljeće 1917., u svezi sa sazivom austrijskog parlamenta, odn. u svezi sa [[Svibanjska deklaracija|Svibanjskom deklaracijom]], koju su 30. svibnja objavili hrvatski i slovenski zastupnici u [[carevinsko vijeće|Carevinskome vijeću]], okupljeni u [[jugoslavenski klub|Jugoslavenskome klubu]]. U njoj je istaknut zahtjev da se zemlje Monarhije u kojima žive Slovenci, Hrvati i Srbi ujedine na temelju nacionalnoga i [[hrvatsko državno pravo|hrvatskoga državnog prava]] u jednu samostalnu državu pod vlašću [[Habsburg]]ovaca. Na taj su zahtjev prvi u Hrvatskoj pozitivno reagirali milinovci, pravaška skupina koja je od tada odlučno počela zagovarati program stvaranja jugoslavenske države.<ref name="Hrvati">[http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=26386 Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Hrvati/Povijest: Hrvatska u XIX. i na početku XX. st.]</ref>

 

Polovicom travnja 1918. [[južnoslavenska ideja|ideju o stvaranju]] zajedničke države južnih Slavena podupro je i [[Stjepan Radić]], koji je do tada zastupao ideju o preuređenju Monarhije u duhu [[austroslavizam|austroslavizma]]. Rješenju [[hrvatsko pitanje|hrvatskoga pitanja]] u okviru južnoslavenske državne zajednice priključili su se potom i [[Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije|socijaldemokrati]], ali Hrvatsko-srpska koalicija nije poduprla Deklaraciju. [[Svetozar Pribićević]], koji je nakon proglašenja amnestije 1917. iznova preuzeo njezino vodstvo, protivio se ideji da bi buduća južnoslavenska država trebala biti neka vrsta širega političkoga okvira, u kojem bi bila očuvana hrvatska državnost. Iako je Koalicija svojim negativnim stajalištem kočila proces "nacionalne koncentracije", ona ga nije mogla spriječiti. U proljeće 1918., kao rezultat sastanka skupine političara održanoga u [[Zagreb]]u, objavljena je [[Zagrebačka rezolucija]], koja se zauzimala za stvaranje zajedničke političke organizacije, kojoj bi zadaća bila stvaranje neovisne, demokratski uređene [[jugoslavija|južnoslavenske države]], zasnovane na priznanju "državnopravnih kontinuiteta historičko-političkih teritorija". Tek u jesen 1918., nakon proboja [[Solunsko bojište|Solunskog bojišta]], u trenutku kada je Habsburška Monarhija bila pred slomom, Hrvatsko-srpska je koalicija pristala na osnivanje [[Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba|Narodnoga vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba]].<ref name="Hrvati" />

 

===Stvaranje===

 

Narodna vijeća su političke organizacije koje nastaju u južnoslavenskim zemljama [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] u završnoj fazi [[Raspad Austro-Ugarske|raspada Monarhije]] potkraj I. svjetskog rata.<ref>[http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=42991 Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Narodna vijeća]</ref> Poticaj za njegovo stvaranje dale su četiri stranke iz [[banska Hrvatska|Banske Hrvatske]] ([[Starčevićeva stranka prava]], [[Hrvatska pučka seljačka stranka]], [[Srpska narodna radikalna stranka]] i [[Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije|Socijaldemokratska stranka]]), koje su 24. rujna 1918., nakon dvadeset dana pregovora, objavile ujedinjenje s Narodnom organizacijom Srba, Hrvata i Slovenaca u [[Dalmacija|Dalmaciji]] (osnovana u Splitu 2. srpnja 1918.), Narodnom organizacijom Srba, Hrvata i Slovenaca za [[Hrvatsko primorje]] i [[Markgrofovija Istra|Istru]] (osnovana u [[Sušak]]u 14. srpnja 1918.) i sa slovenskim Narodnim svetom (osnovana u Ljubljani 16. kolvoza 1918). Dana 5. listopada 1918. predstavnici tih političkih organizacija sastali su se u [[Zagreb]]u i utemeljili '''[[Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba]]''', te pritom sastavili Pravilnik.<ref name="Hrvatska">[http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43004 Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Narodno vijeće SHS]</ref>

 

[[Datoteka:Greater austria ethnic.svg|mini|lijevo|Karlov prijedlog preuređenja zemlje "[[Raspad Austro-Ugarske|Sjedinjene Države Velike Austrije]]" objavljen u Manifestu 16. studenog 1918. prikazan na etničkoj karti Austro-Ugarske Monarhije.]]

 

=== Proglašenje ===

=== Prosinačke žrtve===

{{glavni|Prosinačke žrtve 5. prosinca 1918.}}

Čin ujedinjenja nije potvrdio [[Hrvatski sabor]]. Iako se ustroj države tek trebao raspraviti, umjesto republike nametnuta je monarhija i u Hrvatskoj je zavladalo nezadovoljstvo. Da bi se pokazalo kako Zagrepčani podupiru ujedinjenje u [[Kraljevstvo SHS]], [[Narodno vijeće SHS]] odlučilo je u Zagrebu organizirati proslavu ujedinjenja te su 5. prosinca bili organizirani skupovi potpore ujedinjenju i misa u [[zagrebačka katedrala|zagrebačkoj katedrali]]. Istodobno je krenula povorka nezadovoljnih građana, predvođena [[Kraljevsko hrvatsko domobranstvo|pripadnicima]] [[25. domobranska pješačka pukovnija|25.]] i [[53. pješačka pukovnija|53. pješačke (domobranske) pukovnije]], koja je izvikivala parole potpore hrvatskoj republici, kao i [[oktobarska revolucija|boljševičkoj revoluciji]]. Pošto su prosvjednici stigli na Jelačićev trg, [[Država SHS#Vojska i redarstvo|vladine snage]] ([[hrvatski sokol|sokolaši]] i drugi dragovoljci, pristaše Narodnoga vijeća) otpočeli su paljbu iz okolnih kuća. Pritom je smrtno stradalo 15 osoba, a više od 20 bilo ih je ranjeno.<ref>[http://www.vjesnik.com/Html/1999/12/06/Clanak.asp?r=unu&c=15 Vjesnik, Prosinačke žrtve iz 1918. - početak kraja obiju Jugoslavija]</ref> Iste je noći zagrebački garnizon bio razoružan, ubrzo potom bile su ukinute spomenute dvije pukovnije, a vojne funkcije preuzeli su odredi vladine vojske u Zagrebu. Uskoro su bile uvedene izvanredne mjere; bilo je ograničeno radno vrijeme javnih lokala, zabranjeno je okupljanje i javno oglašavanje. [[Prosinačke žrtve 5. prosinca 1918.|Prosinačke žrtve]] bile su prvi masovni prosvjed protiv novouspostavljene države.<ref>[http://www.matica.hr/Vijenac/Vij171.nsf/AllWebDocs/Sarenebandiredalmatinske Aleksandar Jakir, Matica hrvatska]</ref>