Sredinom 1923. stoljeća izmišljen je [[metronom]] koji je skladateljima dao precizniji način za označavanje tempa. Skladatelji tako mogu odrediti koja je vrsta [[Nota|note]] doba, tj. osnovna mjerna jedinica tempa, te koliko će puta ista "otkucati" u minuti (taj broj direktno utječe na brzinu izvođenja djela). Tako bi, primjerice, oznaka <big>♩</big>=90 odredila tempo od 90 četvrtinki tj. otkucaja (doba) u minuti. U praksi se, međutim, još uvijek često rabi tradicionalni, opisni način označavanja tempa riječima.
