Povijest astronomije: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→Astronomija 19. i 20. stoljeća: nastavio |
→Astronomija 19. i 20. stoljeća: nadopunio |
||
Redak 203:
[[Datoteka:Spectrum of blue sky.svg|mini|desno|200px|[[Spektar (fizika)|Spektar]] plavog neba, u blizini [[obzor]]a, oko 3 do 4 sata poslijepodne, na čistom nebu.]]
[[Datoteka:HRDiagram.png|mini|desno|200px|[[Hertzsprung-Russellov dijagram]]. [[Sunce]] se nalazi na glavnom nizu s sjajem 1 i [[temperatura|temperaturom]] od 5780 [[Kelvin|K]].]]
[[Datoteka:The Earth seen from Apollo 17.jpg|mini|desno|200px|Prosječna [[temperatura]] površine [[Zemlja|Zemlje]] je oko 288 [[Kelvin|K]] (14 [[celzij|°C]]) dobivena [[Stefan-Boltzmannov zakon|Stefan-Boltzmannovim zakonom]].]]
=== Paralaktičko određivanje udaljenosti zvijezda ===
Udaljenosti zvijezda prvi su izmjerili [[Friedrich Bessel]] (1784. – 1846.), [[Friedrich von Struve]] (1793. – 1864.) i [[Thomas Henderson]] (1798. – 1844.) u razdoblju od 1835. do 1838. Iako su osnovne metode bile poznate još od antike ([[triangulacija]]), otkriće je zakasnilo jer su zvijezde veoma udaljene i [[mjerni instrument|mjerni instrumenti]] nisu bili toliko precizni. Da bi se izmjerila [[paralaksa]] zvijezda, potrebno je uzeti najveću geodetsku bazu koja je čovjeku na raspolaganju, a to je staza Zemlje oko Sunca. Kako Zemlja obilazi oko Sunca, tako astronom opaža odabranu zvijezdu uvijek u drugom smjeru. Iz položaja Zemlje ''Z<sub>1</sub>'' i ''Z<sub>2</sub>'' na suprotnim krajevima putanje, zvijezda na nebeskoj sferi se vidi u točkama ''P<sub>1</sub>'' i ''P<sub>2</sub>''. [[Kut]]ni razmak točaka ''P<sub>1</sub>'' i ''P<sub>2</sub>'' mjeri se na nebeskoj sferi izravno, a kut ''p'' zove se '''godišnja paralaksa'''. Kut godišnje paralakse veoma je malen, a udaljenost zvijezda velika, pa [[polumjer]] Zemljine putanje ([[Astronomska jedinica|AJ]]) prestavlja mali odsječak [[Luk (matematika)|luka]] na [[kružnica|kružnici]] opisanoj oko zvijezda. Polumjer kružnice jednak je omjeru luka i centralnog kuta:
| |||