Povijest astronomije: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 263:
Dok su proučavani građa i sastojci Mliječnog puta, odvijala su se usporedna istraživanja, koja su potvrdila ideje da nismo sami u svemiru, već da postoje i drugi zvjezdani otoci, druge galaktike. Dublje su spoznaje dobivene uz pomoć novog [[teleskop]]a. Godine 1918. počinje se opažati [[Reflektorski teleskop|reflektorskim teleskopom]] na Mt Wilsonu, s promjerom objektiva od 254 [[metar|cm]] (100 [[inč]]a). Teleskop koji će ga nadmašiti proradit će tek 1949., a imat će dvaput veći promjer, bit će to teleskop na Mt Palomaru. Početkom 20. stoljeća bilo je poznato više tisuća [[maglica]] (nebula). Među njima pažnju su privlačile pravilne, eliptične i spiralne maglice. Spiralne su odgovarale predodžbi o nastanku planetnog sustava, koju je pružala teorija [[Immanuel Kant|Immanuela Kanta]] (1724. –1804.) i [[Pierre-Simon Laplace|Pierre-Simona Laplacea]] (1749. – 1827.) s prijelaza iz 18. stoljeća u 19. stoljeće. U spiralnim krakovima, ovijenim oko usijanog središta, mogli su nastajati planeti. Spektar Andromedine maglice ([[Messier 31]]) davao je naslutiti da u središtu postoji zvijezda čiju svjetlost odražava tvar u raspršenom stanju, smještena u spiralama.
Godine 1912. [[Vesto Slipher]] (1875. – 1969.) je uz pomoć [[Dopplerov efekt|Dopplerova učinka]] ustanovio da se spiralne maglice udaljavaju ([[crveni pomak]]), a 1914. da rotiraju. Pretpostavivši da su to izvangalaktički, vrlo udaljeni objekti, odredio im je razdoblje vrtnje od 200 milijuna godina. Veoma uvjerljiv dokaz da se Andromedina maglica nalazi izvan Mliječnog puta pružile su pojave novih zvijezda koje su u toj maglici praćene od 1917. Nove zvijezde dostižu maksimum sjaja, po kojemu se ocijenilo da je Andromedina maglica dalje od 150 000 pc (500 000 sg). Konačno je [[Edwin Hubble]]
== Izvori ==
| |||