Inačica od 10. lipnja 2014. u 10:17 uredi Mmarre (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 14.949 edits →‎Astronomija 19. i 20. stoljeća ← Starija izmjena		Inačica od 10. lipnja 2014. u 10:28 uredi ukloni ovu izmjenu Mmarre (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 14.949 edits →‎Astronomija 19. i 20. stoljeća Novija izmjena →
Redak 213: [[Datoteka:USA.NM.VeryLargeArray.02.jpg\|mini\|200px\|desno\|[[Radio teleskop]]i ''Vrlo velika mreža'' (eng. ''Very Large Array''), [[Dugobazična interferometrija\|dugobazični interferometar]] u [[Novi Meksiko\|Novom Meksiku]], [[SAD]].]] [[Datoteka:Eagle nebula pillars.jpg\|mini\|200px\|desno\|[[Stupovi stvaranja]] u maglici Orao.]] [[Datoteka:Heic1401a-Abell2744-20140107.jpg\|mini\|200px\|desno\|[[Galaktički skupovi\|Galaktički skup]] [[Abell 2744]].]] [[Datoteka:Universe expansion.png\|mini\|200px\|desno\|Prema teoriji [[Veliki prasak\|Velikog praska]], [[svemir]] se širi iz točke beskonačnog pritiska i gustoće ([[Singularnost\|singularnosti]]).]] === Paralaktičko određivanje udaljenosti zvijezda === Line 296 ⟶ 297: Razvojni putovi zvijezda upoznati su do finih pojedinosti. Naziru se i razvojni putovi [[galaktika]], a [[Kozmologija\|kozmološke teorije]], teorije o stanju svemira, temelje se na sve čvršćim fizičkim činjenicama. Ispituje se raspored galaktika i njihova građa. Osim [[Spiralna galaktika\|spiralnih galaktika]] i [[Eliptična galaktika\|galaktika eleptičnih oblika]], nailazi se na velik broj [[Nepravilna galaktika\|nepravilnih]] i neobičnih. Među neobičnim galaktikama nalaze se one koje zrače jake radio valove, često veće jakosti od vidljivog zračenja; to su radio galaktike. 1963. otkriveni su [[kvazar]]i (kvazi-stelarni objekti), koji bi mogli biti jedan od početnih koraka u razvitku galaktika. Kvazari su razmjerno malih dimenzija, ali zrače i tisuću puta više energije od običnih galaktika. Neobične galaktike u pravilu pokazuju posljedice eksplozija na znatnom dijelu galaktike. U toku istraživanja stanja galaktika i udaljenih dijelova svemira razvijale su se metode za mjerenje udaljenosti. Galaktike se u pravilu okupljaju u veće nakupine, [[Galaktički skupovi\|skupove galaktika]]. Skupovi se u prostoru raspoređuju u obliku goleme prostorne mreže ili saća. Unutar pojedinog skupa, galaktike se gibaju slično ~~molekulama~~[[molekula]]ma u ~~plinu~~[[plin]]u, ali zajedno, kao cjelina, skupina galaktika odmiče se od svake druge skupine galaktika brzinom koja je razmjerna razmaku, a pojavu nazivamo '''širenjem ili ekspanzijom svemira'''. Pojava širenja nije relativna, ne širi se sam prostor (to se ne bi moglo ni ustanoviti), već rastu udaljenosti između skupova galaktika, dok same dimenzije jednog skupa, ili dimenzije jedne galaktike, ostaju nepromijenjene. Širenje je takva pojava da svaki opažač smatra da se on nalazi u centru širenja. No budući da svaki promatrač vidi jednako, centra svemira zapravo nema. Dobru predodžbu o širenju svemira dobit ćemo ako pušemo u balon na čijoj su opni nacrtane točke. Svaka točka na opni razmicat će se od drugih točaka, a ni jedna od njih nema središnji položaj. Poznavanje svemira u cjelini, a pogotovo dalekog svemira, nema izravne praktične vrijednosti, već pridonosi nazoru o svijetu i [[filozofija\|filozofskoj spoznaji]]. Kada promatramo daleki svemir, gledamo u stvari u [[prošlost]], jer nam jedinu informaciju o predmetima donosi [[svjetlost]]. Svjetlost se giba [[Brzina svjetlosti\|konačnom i stalnom brzinom]], pa ako je prevalila dulji put, morala je i ranije poći. [[Messier 31\|Galaktika u zviježđu Andromedi]] prikazuje nam se kakva je bila prije dva i nešto više milijuna godina; ona je ~~„udaljena“~~''udaljena'' 2.2 milijuna [[Svjetlosna godina\|svjetlosnih godina]]. U prošlost gledamo promatrajući i dijelove vlastite Galaktike, pa i onda kada promatramo [[Sunce]]: ~~„ovog“~~''ovog'' trena vidimo Sunce kakvo je bilo prije 8 [[minuta]]... Ponašanje svemira u cjelini objašnjava [[Teorija relativnosti\|relativistička teorija]] gravitacije [[Albert Einstein\|Alberta Einsteina]] ([[opća teorija relativnosti]] utemeljena 1916.). [[Gravitacija]] je jedina sila koja djeluje na najvećim udaljenostima. Ona je privlačna, i kad ne bi bilo širenja svemira, sve bi se galaktike približile jedna drugoj i stopile u jednu masu. Velike brzine širenja uočavaju se na velikim daljinama (ili u davno vrijeme). Brzina širenja svemira je manja na manjim udaljenostima (u vrijeme ne tako daleko). Ne zna se kako će se svemir širiti u budućnosti i neće li se širenje jednog dana zaustaviti. Pokušavamo li zamisliti što je moglo dovesti do širenja, vraćamo se u daleku prošlost kada su galaktike morale biti bliže jedna drugoj. Možda nisu ni postojale već oblikovale neku gustu masu. Jedna od teorija ranog svemira razvija sliku [[Veliki prasak\|Velikog praska]], eksplozije guste i vruće pramase koja se razletjela, pa je danas vidljivi svemir ostatak te eksplozije. == Izvori ==

Povijest astronomije: razlika između inačica