Kršćanstvo: razlika između inačica

{{glavni|Stanovništvo svijeta po religijskoj ispovijesti}}

 

U antici se (I-IV. st.) kršćanstvo proširilo po gradovima Rimskog Carstva, i glavna su mu središta bila Jeruzalem, Antiohija, Aleksandrija, Rim i Carigrad. Nakon seobe naroda kršcanstvo su V-X. st. primili germanski, slavenski i ugrofinski narodi, koji danas nastanjuju Europu. U kasnoj antici (V. st.) monofizitsko kršćanstvo proširilo se u Armeniji i Etiopiji, a nestorijanski kršćani (V-XII. st.) imali su brojne biskupije na široku prostoru od Sirije do središnje Kine i zapadne Indije.

 

Nakon širenja islama od VII. st. kršćanstva gotovo nestaje u sjevernoafričkim berberskim zemljama, a manje zatvorene monofizitske, melkitske i nestorijanske crkve preživljavaju u Egiptu i na Bliskom i Srednjem istoku. Nakon velikih pomorskih otkrića (XV-XVIII. st.) k. se širi usporedno s kolonizacijom tih područja (Sjeverna i Južna Amerika, crna Afrika, Australija, Filipini). Danas je ([[2011.]]) u svijetu 2,1 milijardi kršćana (33% svjetskog pučanstva), od čega je 1,16 milijarda nominalnih katolika, 300 milijuna pravoslavaca, 700 milijuna protestanata te oko 70 milijuna monofizita i nestorijanaca.<ref>{{citiranje www| url=http://www.zenit.org/article-28425?l=english |naslov=Broj katolika se povećava: "Annuario" govori o povećanju u Africi i Aziji}}</ref>

[[File:Ichthys.svg|mini|150px|desno|]][[File:Ephesus IchthysCrop.jpg|mini|150px|desno|'''IXΘΥΣ''' isklesan u mramoru pronađen u ruševinama [[Efez]]u]]

== Simboli ==

===Ihtis===