Vjačeslav Vasiljevič Tihonov: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura |
slicica + sit. |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Viacheslav_Tihonov.jpg|mini|desno|Vjačeslav Tihonov]]
'''Vjačeslav Vasiljevič Tihonov''' (rus. ''Вячесла́в Васи́льевич Ти́хонов'') ([[Pavlovski Posad]], [[8. veljače]] [[1928.]] - [[Moskva]], [[4. prosinca]] [[2009.]]) je bio poznati ruski filmski glumac.
Dobio je brojne državne nagrade, među ostalim i nagrade [[Narodni umjetnik SSSR-a]] 1974., [[Heroj socijalističkog rada]] 1982., [[Lenjinova nagrada|Lenjinovu nagradu]] te Ordenom zasluga za državu trećeg stupnja 2003.<ref> Itar-Tass news digest, 8. veljače 2003. ITAR-TASS News Agency </ref>.
Poznat je po ulogama sovjetskih agenata (Sedamnaest trenutaka proljeća), obavještajaca (TASS je ovlašten objaviti), a najpoznatije su mu uloge u ljubavnoj drami Dogodilo se u Penkovu i u [[Rat i mir (1967.)|Ratu i miru]], redatelja [[Sergej Bondarčuk|Serhija Bondarčuka]], gdje je glumio lik Andreja Bolkonskog i u ulozi starca u Spaljenima suncem, [[Nikita Sergejevič Mihalkov|Nikite Mihalkova]].
== Uloge ==
Line 19 ⟶ 20:
*На семи ветрах, 1962.
*Оптимистическая трагедия, 1963.
*[[Rat i mir (1967.)|Война и мир]] (Rat i mir), 1968.
*Доживём до понедельника, 1968.
*Семейное счастье, 1969.
| |||