Mladen Juran: razlika između inačica

Juran realizira 1988 svoj prvi cjelovečernji igrani film Trideset konja po scenariju Ive Brešana, a prema noveli Vjekoslava Kaleba, britku komediju s nizom popularnih glumaca (Boris Dvornik, Josip Genda, Sven Lasta, Milena Dravić, Milan Štrljić) koja denuncira pljačku nacionalizacije. “Brešan je u skladu sa «zahvalnim» prvim posleratnim godinama i humorističkim ambicijama napravio laku priču o razvlašćenima i povlašćenima, pri čemu je reditelj Mladen Juran najviše vodio računa o karakterizaciji likova. Upravo u likovima, odnosno glumcima, bilo je i najviše draži.» - V. Lazarević - "Naravno, samo naivan čovek bi pomislio da su to bile zgode koje nisu imale nikakve posledice, već samo uzrok.”, tako je o filmu pisao tadašnji hrabri tisak, a posljedice su bile tipične za totalitarni sustav - zatajivanje filma.

U samostalnoj Hrvatskoj, 1998, Juran konačno realizira cjelovečernji «Transatlantic» koji potvrđuje «vizuelnu kulturu, osjećaj za uvjerljivu sumornu atmosferu, metafizički doživljaj prostora, snagu slike i moć čistog filma, osebujnu kompoziciju kadra, stil dostojan sjećanja na Sergija Leonea, bogatog intelektualnog i umjetničkog nasljedstva...» - filmski kritičari: Ivan Starčević, Janko Heidl, Rodrigo Carlos Sabio, Magella Blinksell... (...) „…kao da se nadovezuje na tradiciju hrvatskog romana, na onu u kojoj se realističke komponente prepliću s romantičarskim, atraktivnim (npr. Šenoa, Kovačić, Aralica), s tematikom koja se u nas iznova aktualizira i koja ima vrlo suvremene «reference» - iz recenzije prof dr. sc. Ante Peterlića. Cjelovečernji Transatlantic, ponovno s glumačkim performansama spomenutih konceptualista i nizom izvanrednih glumaca (od australske dive Melite Jurišić, Filipa Šovagovića, Borisa Dvornika, Alena Liverića, Relje Bašića, Ive Gregurevića, Matije Prskalo - do gostujućeg off glasa jednog Martina Sheena), svjetski je prihvaćen kao rijetko koji hrvatski film, dobitnik 4 Zlatne arene na festivalu u Puli 1998 i nagrade Kodak , rekordno gledan na Hrvatskoj televiziji (do 2014. sveukupno 3 i pol milijuna gledatelja!) i videu, selekcioniran kao prvi film samostalne Hrvatske u službenoj konkurenciji jednog od sedam priznatih svjetskih festivala "A" kategorije - nominacija Golden Ombu, Mar del Plata 1999 gdje ga je na samom otvorenju festivala i u festivalskoj distribuciji u Argentini gledalo preko 30.000 gledatelja, - selekcioniran za službeni program još jednog festivala "A" kategorije - Moskva 1999. Uspješno je bio predstavljen kao hrvatski kandididat za Oscara - za najbolji strani film za 1998., po prikazivanju u kinima Los Angelesa i, prema reakcijama akademičara, slavnih filmaša Hollywooda i hrvatskog iseljeništva, stekao dobru poziciju za nominaciju za najveću filmsku nagradu, te sjajne komplimente svojim "superiornim izgledom".

Cjelovečernji igrani film Potonulo groblje, 2002 - po romanu Gorana Tribusona, nadrealistički je prikaz, ovaj put ratne katastrofe u Hrvatskoj devedesetih: "…razvojHorror Mladena Jurana Potonulo groblje koji je osvojio Sci-Fi festival u Bruxellesu portretira sredovječnog čovjeka koji se vraća u svoj grad dugo godina poslije lutanja Europom u potrazi za unutarnjim mirom (...) ...razvoj drame, nadograđen elementima trilera i povremenim komičnim ili grotesknim situacijama. Redatelj vodi film izvanrednim osjećajem za ritam, rafiniranim okom za detalj, stvarajući istinske karaktere. Unatoč provokativnoj temi radi se o neospornoj kvaliteti. Horror Mladena Jurana Potonulo groblje koji je osvojio Sci-Fi festival u Bruxellesu portretira sredovječnog čovjeka koji se vraća u svoj grad dugo godina poslije lutanja Europom u potrazi za unutarnjim mirom..." - Andre Deutsch, Variety, 2004. «Radi se o vrlo ambicioznom projektu, zatim o vrlo originalnom projektu jer se priča ne kreće u krugu tehnoloških (npr. elektronskih) dometa kao današnja fantastika, jer je to fantastika «duševnoga» i, napokon, jer je originalna, čak vrlo originalna, predstavlja doprinos trendu fantastičkoga u razmjerima znatno širima od Hrvatske.» - iz recenzije prof dr sc Ante Peterlića. O filmu «osebujne atmosfere, stravičnog ugođaja, u miljeu emigranata povratnika u katastrofičnoj domovinskoj, post totalitalističnoj situaciji devedestih, modernom i demonskom vremenu svakojakih katarza - u stilu ponajboljih američkih noir filmova» - pisali su filmski kritičari Mate Ćurić, Bruno Kragić, Frank Lafond... Uz tankoćutnu interpretaciju Svena Medvešeka i Barbare Nole, te scenarističku i glumačku suradnju oskarevca Jiri Menzela, film je bio nominiran za Melies d'Or Award - najbolji europski film fantastike - Bruxelles 2003.