Titoizam: razlika između inačica

{{izvor}}

{{pravopis}}

 

==Uvod==

Na unutarnjopolitičkom planu osnovu Titoizma predstavlja [[Radničko samoupravljanje|samoupravljanje]] koje nastaje [[1950]]. godine. Teoretski po tom zakonu radnici su imali pravo upravljati tvornicama i tako je bila oduzeta vlast birokratima. Jednostavnim rječnikom govoreći cilj samoupravljanja koje će biti izloženo stalnim propagandnim napadima [[SSSR]]-a je bio da radnici uživaju u plodovima svoga rada. <ref>[http://hem.bredband.net/vuk-sfrj/tito/samoupravljanje.html Radnicko samoupravljanje]</ref>

 

 

 

 

Titoizam kao i gotovo svi drugi oblici [[real-socijalizam|real-socijalizma]] je bio jednopartijska [[diktatura]]. Za održavanje takvog sustava je bio korišten represivni aparat čiji je najpoznatiji element bila [[UDBA]]. U prvom razdoblju nakon nastanka Titoizma na udaru represivnog aparata su se našli [[antikomunizam|antikomuniststi]] te zagovornici Staljina i simpatizeri SSSR-a koji su bili slani na izdržavanje kazne na [[Goli otok]] tako da je [[1949]]. godine bilo 6 tisuća zatvorenika. Protivnici komunističkog jednopartijskog režima su slani u ovaj i druge zatvore na "preedukaciju" tako da niti jedan od njih navodno nije bio ubijen od stražara. Do jedinih ubojstava na golom otoku navodno dolazi u borbama među kažnjenicima <ref>[http://www.karlovacki-tjednik.hr/index.php?name=News&file=article&sid=946&theme=Printer Reportaža: Goli otok - "Ovdje je i kamen imao uši"]</ref>. Nakon zatvaranja Golog Otoka to jest nakon njegovo prepuštanja na upravljanje [[SR Hrvatska|SR Hrvatskoj]] politički zatvorenici su bili slani na izdržavanje kazne u obične zatvore. Od zatvorenika koji su bili osuđeni za podrivanje političkog poretka najpoznatije će biti kasniji hrvatski predsjednici [[Franjo Tuđman]] i [[Stipe Mesić]].

Izvan granica Jugoslavije [[UDBA]] se bavila [[likvidacija|likvidacijom]] članova ustaških (primjer: [[Vjekoslav Luburić]], [[Ante Pavelić]]), četničkih i sličnih pokreta koji su se zalagali za suverenu Hrvatsku od kojih su neki vršili napade i ubojstva <ref>[http://www.novine.ca/arhiva/2005/1009/scg.html Likvidatori mafija i UDBA]</ref>, ali i [[Hrvatska politička emigracija|Hrvatskih]], Srpskih, Bošnjačkih, Slovenskih političkih emigranata koji nisu sudjelovali u ubojstvima nego su se samo borili za demokratizaciju Jugoslavije (primjer: [[Bruno Bušić]]), a po ocjeni jugoslavenskih dužnosnika su predstavljali prijetnju političkom poretku. Ukupno se smatra da je UDBA u doba Titoizma ubila 69 osoba od čega je najveći dio ubojstva izvršen tijekom razdoblja [[1965]]. - [[1981]]. godina.

 

 

Kao i ostale političke ideologije Titoizam je zagovarao punu zaposlenost to jest da svi koji to žele mogu raditi, ali za razliku od drugih socijalističkih država [[SFR Jugoslavija]] je davala svojim građanim putovnice za slobodno putovanja u zapadnoeuropske države. Tu mogućnost će tijekom 1960-ih i 1970-ih godine iskoristi veći broj stanovnika Jugoslavije koja će tim načinom rješiti svoj problem nezaposlenosti. Općenito se smatra da je u zapadnoj [[Europa|Europi]] živjelo između 800 tisuća <ref>Quelle: Savezni zavod za statistiku, Sowie Angaben aus dem stat. bilten br. 1239, Beograd</ref> i milijun stanovnika od kojih je veliki broj tamo doputovao između 1945. i 1981. godine. Po mišljenju profesora Miljenka Hajdarovića Hrvatsku u razdoblju 1948. - 1981. godina napušta 265.000 stanovnika <ref>[http://povijest.net/sadrzaj/hrvatska/sr-hrvatska/412-brojcani-pokazatelji-hrvatske-emigracije-u-posljeratnom-razdoblju-1948-1981.html Brojčani pokazatelji hrvatske emigracije u posljeratnom razdoblju (1948-1981.)]</ref>