Pavao Skalić: razlika između inačica

'''Pavao Skalić''' ([[Zagreb]], [[6. siječnja]] [[1534.]] – [[Danzig]], [[1575.]]),<ref name="AJ-uvod">Jembrih, 2005., 105.</ref> hrvatski pustolov i humanist-polihistor▼

Pustolovan sin siromašnoga zagrebačkog školnika. Rođen na Griču gdje pohađa srednju školu.Djeluje na njemačkom govornom području. Prvu naobrazbu stječe u Zagrebu, a već [[1545.]] (ili [[1546.]]) odlazi na studij u [[Beč]], gdje [[1549.]] postaje [[sveučilišni prvostupnik]], a [[1551.]] i [[magistar]]. U [[Bologna|Bologni]] [[1553.]] postiže [[doktor]]at iz [[Teologija|teologije]] 7 slobodnih umijeća. Skalić se probija (na temelju falsificiranih isprava i pod lažnim titulama markiza, grofa i barona) na različite europske dvorove. Juraj Herešinac(kanonik) ga preporučuje Ljubljanskom biskopu Urbanu, koji ga opet preporučuje Ferdinandu I u Beč. Više puta je protjerivan iz raznih europskih zemalja i njihovih dvorova zbog falsifikata i drugih prijevara(imao lažnu ispravu da je plemićkog podrijetla-grof od Like i Knez od Une). Kao dvorski kapelan cara Ferdinanda raskrinkan. Odlazi u [[Tübingen]], gdje prelazi na [[protestantizam]], i kao štićenik Cristopha Wittenberškog i H. Ungnada predaje na tübingenškom sveučilištu, tamo također dolazi u sukob sa Primožem Trubarom čije je djelo recenzirao sa obzirom na grafiju i neke riječi jer je smatrao da djela treba tiskati na jeziku koji je razumljiv svim [[Slaveni|Slavenima]] ne samo [[Slovenci|Slovencima]]. U Rimu se sukobljuje sa Isusovcima zato što se zanima za zabranjene knjige te za Kabalu. Govori protiv Pape a sve svećenike naziva "ribarima đavla".Duže vrijeme živio je u [[Kalinjingrad|Königsbergu]], gdje postaje čak prvi ministar pruskog vojvode Albrechta. Prisiljen zbog svojih prijevara da i od tamo bježi, sklanja se u [[Pariz]] i pokušava se izmiriti s rimskom crkvom. Kasnije prelazi u [[Münster]] gdje se vraća katoličanstvu i dobiva kanoničke časti.; umro je na putu za [[Pruska|Prusku]], kamo mu je bio dopušten povratak, pokopan je u Danzingu u Karmelićanskoj crkvi. ▼

Prvi ga spominje Ivan kukuljević Sakcinski.▼

Na [[latinski jezik|latinskom]] pisao rasprave o [[teologija|teologiji]], [[filozofija|filozofiji]], [[okultizam|okultizmu]] i [[historiografija|historiografiji]], vrlo šarolike vrijednosti, često plagirajući. U naslovu svoga djela '''''Encyclopaediae seu orbis disciplinarum tam sacrarum quam profanarum epistemon''''' (Basel, 1559.) Skalić je prvi upotrijebio riječ [[enciklopedija]] u značenju srodnom današnjem. Smatra se također piscem [[medicina|medicinskih]] djela.<ref name="LG">Glesinger, Lavoslav. ''Liječnici i čudotvorci : iz starih medicinskih kronika'', Zora, Zagreb, 1955., str. 12., 74. i 164. {{Citat|No još je kudikamo kurioznije, da je naš najplodniji medicinski pisac 16. stoljeća bio poznati teolog, mističar, pustolov i falsifikator Pavao Skalić, …}}</ref>▼

[[Kategorija:Hrvatski enciklopedisti]]▼