Važni Valonski rudnici: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m točan prijevod |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 16:
}}<small>Lokacija Spiennesa u Belgiji</small></center>
}}
'''Veća rudarska mjesta Valonije''' ([[francuski jezik|franc.]] ''sites miniers majeurs de Wallonie'', [[nizozemski jezik|nizoz.]] ''belangrijkste mijnsites van Wallonië''), skupina od 4 [[rudnik]]a u [[Valonija|Valoniji]], u južnoj [[Belgija|Belgiji]], koji su najočuvaniji rudnici [[ugljen]]a iz [[19. stoljeće|19.]] i [[20. stoljeće|20. stoljeća]] u zemlji. Kako predstavljaju utopijsku arhitekturu rane industrijske ere Europe s krajnje integriranim industrijskim i urbanim kompleksima, 2014. godine upisani su na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Europi]]<ref>[http://whc.unesco.org/en/list/1344 Major Mining Sites of Wallonia] ma službenim stranicama UNESCO-a {{eng oznaka}} Posjećeno 1. srpnja 2014.</ref>.
[[Datoteka:Blegny-Mine_-_Gallery_-_05.jpg|mini|<center>Unutrašnjost ugljenokopa Blegny]]
Line 24 ⟶ 23:
{|class="wikitable"
!Broj||
|-
|Br. 1||[[Slika:0 Hornu 050322 (7).JPG|200px]]||[[Grand-Hornu]]||[[Boussu]] ([[Hainaut]])||{{coord|50.267|N|3.5022|E|region:BE_type:landmark}}||Grand-Hornu je izgradio Henri De Gorge od 1810.-1830. god. i ima jedinstven funkcionalni plan rudarskog grada. U njegovom krugu nalaze se radionice, uredi i rezidencija "Dvorac ždrijela" u neoklasičnom stilu s lukovima, trijemovima i polukružnim prozorima. god. 2010. naselje je proslavilo svoju 200. obljetnicu<ref>[http://www.grand-hornu.eu/ Službene stranice rudnika] {{fr}} Posjećeno 2. srpnja 2014.</ref>.
|-
|Br. 2||[[Slika:Bois-du-Luc CM3JPG.jpg|200px]]||[[Bois-du-Luc]]||[[La Louvière]] ([[Hainaut]])||{{coord|50.2814|N|4.0900|E|region:BE_type:landmark}}||Izgrađen od 1838.-1853., rudnik je o+bio u upotrebi sve do 1973. god., ali je radničko naselje potpuno sačuvano i još uvijek je naseljeno, dok je ugljenokop pretvoren u muzej 1983. god. Oko rudnika Saint-Emmanuel se nalaze još uvijek netaknuto selo Bois-du-Luc površine od 2 ha, šljake gomile, željeznička pruga, radionice, uredi, dvorac ravnatelja, te vile inženjera i 166 rudarskih kuća, kafić i dvorana, Crkva Sv. Barbare, škole i bolnice<ref>[http://www.ecomuseeboisduluc.be/accueil_angl.html Službene stranice rudnika] {{fr}} Posjećeno 2. srpnja 2014.</ref>.
|-
|Br. 3||[[Slika:Bois du Cazier 1.jpg|200px]]||[[Bois du Cazier]]||[[Marcinelle]] ([[Hainaut]])||{{coord|50.2251|N|4.2634|E|region:BE_type:landmark}}|| Ugljenokop iz 19. st. je postao slavan po najstrašnijoj rudarskoj nesreći u povijesti Belgije koja se dogodila 8. kolovoza 1956. god. kada je stradalo 262 rudara na 975 m dubine u jami Saint-Charles. Uzroci nesreće su uglavnom bili zastarjela oprema i slabo obučeno osoblje, što je dovelo do postrožnjavanja sigurnosnih propisa za sve rudnike u Belgiji. Rudnik je zatvoren 1967. god. i sada je spomendom i rudarski muzej s ulazom u rudnik ugljena<ref>[http://www.leboisducazier.be/index_en.htm Službene stranice rudnika] {{fr}} Posjećeno 2. srpnja 2014.</ref>.
|-
|Br. 4||[[Slika:Blegny Mine 1.jpg|200px]]||[[Blegny-Mine]]||[[Blegny]] ([[Liège (pokrajina)|Liège]])||{{coord|50.4112|N|5.4319|E|region:BE_type:landmark}}||Rudnik je imao dvije osovine za ventilaciju od vanjske galerije visine do 8 katova, s najdubljom točkom od 530 m pored rudnika TERRIL Blegny. Vađenje ugljena je prekinuto 1980., a potom je rudnik otvoren za javnost kao turistička atrakcija. Obilazak rudnika moguć je s istraživanjem galerijaa do 30 i 60 metara dubine<ref>[http://www.blegnymine.be/ Službene stranice rudnika] {{fr}} Posjećeno 2. srpnja 2014.</ref>.
|}
==Izvori==
{{commonscat|Major Mining Sites of Wallonia}}
{{izvori}}
* [http://www.travelpulse.com/unesco-adds-wallonia-mining-sites-in-belgium-to-world-heritage-list.html Travel Pulse] {{eng oznaka}} Posjećeno 1. srpnja 2014.
{{Svjetska baština u Belgiji}}
| |||