Egon Schiele: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravci
poveznice
Redak 21:
Po završetku osnovne škole, upisao je [[1906]]. godine slikarstvo i crtanje na ''Akademiji lijepih umjetnosti'' u [[Beč]]u, ali se ubrzo razočarao njenim konzervativizmom. Ubrzo je sreo slikara [[Gustav Klimt|Gustava Klimta]], koji je nadalje utjecao na njegov rad i život. Schiele je napustio Akademiju [[1909.]] godine i osnovao Novu umjetničku grupu s drugim nezadovoljnim studentima.
 
Slikao je uglavnom u maniru [[secesija|secesije]], pod Klimtovim uticajem. Sudjeluje na secesijskim izložbama tijekom sljedećih godina ([[1909.]] Kunstschau, [[Beč]]; 1911. i kasnije, [[München]]). Već oko [[1910.]] slika portrete i pejzaže i u [[ekspresionizam|ekspresionističkom]] maniru i postaje tražen slikar, s odgovarajućom zaradom. Tome je doprinijelo prijateljstvo s likovnim kritičarem [[Arthur Roessler|Arthurom Roesslerom]] i kolekcionarom [[Heinrich Benesch|Heinrich Beneschom]]. Godine [[1911.]] napušta [[Beč]] i živi u malim selima, sa sedamnaestogodišnjom prijateljicom. Vodi nekonformistički način života, pa ga iz prvog sela protjeruju, a u drugom uhićuju [[1912.]] godine zbog zavođenja maloljetnice. Prilikom pretresa studija nađen je veliki broj erotskih crteža i slika. Sud ga ne osuđuje zbog zavođenja, nego zbog pornografije koja je bila dostupna djeci. Osuđen je na 24 dana zatvora, koje je izdržao. Nastavio je izlagati sa svojom Novom umjetničkom grupom: u Pragu 1910. i [[Budimpešta|Budimpešti]] [[1912.]] godine. Prvu samostalnu izložbu imao je u [[München]]u [[1913.]] godine, a sljedeću u [[Pariz]]u [[1914.]] godine. Godine [[1915.]] godine oženio se susjedom Edith Harms, koja je potekla iz srednjeg staleža. Iste godine mobiliziran je u [[Austrija|austrijsku]] vojsku, ali je nastavio slikati brzim tempom. Veliku slavu doživio je na 49. izložbi secesije u [[Beč]]u [[1918.]] godine: prihvaćeno mu je pedeset radova i izloženo u glavnom hodniku. Cijene njegovih slika su ponovo porasle.
Slikao je uglavnom u maniru secesije, pod Klimtovim uticajem. Sudjeluje na secesijskim izložbama tijekom sljedećih godina ([[1909.]] Kunstschau, [[Beč]]; 1911. i kasnije, [[München]]).
 
Umro je [[31. listopada]] [[1918.]] godine od [[Španjolska gripa|španjolske]] gripe]]. Samo tri dana ranije umrla je i Edith od iste bolesti.
Već oko [[1910.]] slika portrete i pejzaže i u ekspresionističkom maniru i postaje tražen slikar, s odgovarajućom zaradom. Tome je doprinijelo prijateljstvo s likovnim kritičarem [[Arthur Roessler|Arthurom Roesslerom]] i kolekcionarom [[Heinrich Benesch|Heinrich Beneschom]].
 
Godine [[1911.]] napušta [[Beč]] i živi u malim selima, sa sedamnaestogodišnjom prijateljicom. Vodi nekonformistički način života, pa ga iz prvog sela protjeruju, a u drugom uhićuju [[1912.]] godine zbog zavođenja maloljetnice. Prilikom pretresa studija nađen je veliki broj erotskih crteža i slika. Sud ga ne osuđuje zbog zavođenja, nego zbog pornografije koja je bila dostupna djeci. Osuđen je na 24 dana zatvora, koje je izdržao.
 
Nastavio je izlagati sa svojom Novom umjetničkom grupom: u Pragu 1910. i [[Budimpešta|Budimpešti]] [[1912.]] godine. Prvu samostalnu izložbu imao je u [[München]]u [[1913.]] godine, a sljedeću u [[Pariz]]u [[1914.]] godine.
 
Godine [[1915.]] godine oženio se susjedom Edith Harms, koja je potekla iz srednjeg staleža. Iste godine mobiliziran je u [[Austrija|austrijsku]] vojsku, ali je nastavio slikati brzim tempom.
 
Veliku slavu doživio je na 49. izložbi secesije u [[Beč]]u [[1918.]] godine: prihvaćeno mu je pedeset radova i izloženo u glavnom hodniku. Cijene njegovih slika su ponovo porasle.
 
Umro je [[31. listopada]] [[1918.]] godine od [[Španjolska|španjolske]] gripe. Samo tri dana ranije umrla je i Edith od iste bolesti.
 
== Vanjske poveznice ==