Petkovci: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Izvor. |
{{fact}} |
||
Redak 9:
Inzistirali su također na rigidnom poštovanju discipline unutar Partije (tzv. [[demokratski centralizam]]), negirajući pravo na vlastito mišljenje; zbog toga su od članova "desne frakcije" nazvani [[vahabiti]], po [[islam]]skoj sekti. Nisu prezali ni od fizičkih napada i atentata, pa su tako pokušali, [[6. kolovoza]] [[1937.]] godine, izvršiti atentat na [[Andrija Hebrang (otac)|Andriju Hebranga]],<ref>[[Pavle Kalinić]], ''Andrija Hebrang - svjedoci govore'', 3. izd., Profil International, Zagreb, 2008., ISBN 978-953-12-0761-4, str 18.:{{citat2|Nastavak verbalnih sukoba odlučio je prekinuti Petko Miletić naručivši atentat na Hebranga. Napadu dvojice "Petkovaca" motkama 6. kolovoza 1937. uspješno se odupro džepnim nožićem.}}, preuzeto 28. svibnja 2013.</ref><ref>Pavle Kalinić, ''Andrija Hebrang - svjedoci govore'', 3. izd., Profil International, Zagreb, 2008., ISBN 978-953-12-0761-4, [[fusnota]] 32, str 18.:{{citat2|Atentat na Hebranga izveli su Hivzija i Benko po izričitoj zapovjedi Petka Miletića.}}, preuzeto 28. svibnja 2013.</ref> napali u dvorištu srijemskomitrovačke kaznionice (obranio se prijeteći nožem). Hebrang i nekolicina drugih "desničara", koji su bili u manjini, neko su vrijeme, kako bi se zaštitili, dobrovoljno boravili u samici.
Bliži od umjerenijih "desničara" unutar vlastite stranke na robiji bili su im hrvatski frankovci (tzv. "hrvatski nacionalni revolucionari" - naziv "ustaše" još nije bio općeprihvaćen) na čelu s [[Juraj Rukavina|Jurjem Jucom Rukavinom]], vođom [[Lički ustanak|Ličkog ustanka]]. U njima su vidjeli primjer kako se treba boriti protiv režima; [[Milovan Đilas]] u svojim memoarima piše kako je s Rukavinom postao osobito dobar prijatelj.{{fact}} Nasuprot tome, [[Andrija Hebrang (otac)|Andrija Hebrang]] pokazivao je određene simpatije za [[pacifizam|pacifističke]] HSS-ovce. Iako su imali isti cilj radikalne političke i socijalne revolucije ([[lenjinizam]]), trezveniji "desničari" odbijali su kao neodgovorni avanturizam podizanje brzopletih oružanih akcija kao što je bio Lički ustanak i izazivanje tjelesnih sukoba s upravom kaznionice.
[[Josip Broz Tito]], koji je robijao u Lepoglavi samo do [[1931.]] godine, prije nego što su tamo došli Miletić i njegova grupa, u jednom je članku u ilegalnom partijskom glasilu [[1934.]] godine osudio bespotrebno izazivanje sukoba. Radikalni stav petkovaca postao je [[Anakronizam|anakron]] kada je Sedmi kongres [[Kominterna|Kominterne]], održan [[1935.]] godine, odbacio strategiju "svjetske revolucije" i izdao direktivu da je najvažniji zadatak obrana demokracije od fašizma, u čemu treba stvarati [[pučki front]] s drugim lijevim strankama. Stav i ponašanje petkovaca osuđeno je kao "frakcionaštvo" i "pseudoreovlucionarstvo".
Redak 15:
Na sastanku privremenog rukovodstva KPJ u Bohinjskoj Bistrici [[15. ožujka|15.]]-[[18. ožujka]] [[1939.]] godine izbačeni su iz Partije Miletić i glavni "petkovci": Ivo Baljkas, Vicko Jelaska, Labud Kusovac i [[Ivan Marić]].
I nakon što je Miletić nestao u [[staljin]]ističkim [[čistka]]ma, nastavili su djelovati unutar [[KPJ]]. Nakon podizanja ustanka u Srbiji i Crnoj Gori [[1941.]] godine, [[Milovan Đilas]] odbijao je primiti "petkovce" u [[partizani|partizane]], te su oni lutali zemljom dok ne bi bili uhićeni, zatvoreni i strijeljani. U jesen 1941. godine, na željezničkom kolodvoru blizu [[Užice|Užica]], partizani su strijeljali 34 "petkovca".{{fact}}
== Izvori ==
| |||