Sofonisba Anguissola: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravci |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 20:
Autoportreti i članovi obitelji bili su njezini najčešći subjekti, no u kasnijem je životu također slikala religijske teme. Nažalost, mnoge su njezine religijske slike izgubljene. Anguissola je postala bogata pokroviteljica umjetnosti nakon slabljenja njezina vida. Godine [[1625.]] umrla je u Palermu u dobi od devedeset tri godine. Anguissolin opus imao je trajan utjecaj na nadolazeće generacije umjetnika, a njezin je velik uspjeh utro put mnogim ženama koje su gradile ozbiljne karijere kao umjetnice. Njezine se slike mogu vidjeti u galerijama u [[Boston]]u ([[Muzej Isabelle Stewart Gardner]]), [[Bergamo|Bergamu]], [[Brescia|Brescii]], [[Budimpešta|Budimpešti]], [[Madrid]]u (muzej [[Prado]]), [[Napulj]]u, [[Siena|Sieni]] te [[Uffizi|galeriji Uffizi]] u [[Firenca|Firenci]].
[[Povjesničar umjetnosti]] [[Giorgio Vasari]] napisao je o Anguissoli da je "pokazala veću primjenu i dražesnost od ikoje druge žene njezina vremena u postignućima u crtanju; ona je stoga uspjela ne samo u crtanju, bojenju i slikanju po naravi i uspješnom oponašanju drugih, već je sama stvorila rijetke i veoma lijepe slike."<ref>Jacobs, F. H. (1999). (Pro)creativity. In Defining the Renaissance Virtuosa: Women Artists and the Language of Art History and Criticism (str. 27.-63). Cambridge: Cambridge University Press.</ref>
==Biografija i djela==
Line 30 ⟶ 32:
Portretom sestre ''Minerve'' [[Ekspresija|ekspresivnim]] [[Manirizam|manirističkim]] potezima uhvatila je simboliku same rimske božice tkanja – [[Minerva|Minerve]], čiji se [[simbol]]i (krzno, [[koralj]]i i [[zlato]]) ponavljaju u ukrasima na haljini.
== Izvori ==
{{izvori}}
==Vanjske poveznice==
| |||