Sofonisba Anguissola: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m izvor
Redak 21:
Autoportreti i članovi obitelji bili su njezini najčešći subjekti, no u kasnijem je životu također slikala religijske teme. Nažalost, mnoge su njezine religijske slike izgubljene. Anguissola je postala bogata pokroviteljica umjetnosti nakon slabljenja njezina vida. Godine [[1625.]] umrla je u Palermu u dobi od devedeset tri godine. Anguissolin opus imao je trajan utjecaj na nadolazeće generacije umjetnika, a njezin je velik uspjeh utro put mnogim ženama koje su gradile ozbiljne karijere kao umjetnice. Njezine se slike mogu vidjeti u galerijama u [[Boston]]u ([[Muzej Isabelle Stewart Gardner]]), [[Bergamo|Bergamu]], [[Brescia|Brescii]], [[Budimpešta|Budimpešti]], [[Madrid]]u (muzej [[Prado]]), [[Napulj]]u, [[Siena|Sieni]] te [[Uffizi|galeriji Uffizi]] u [[Firenca|Firenci]].
 
[[Povjesničar umjetnosti]] [[Giorgio Vasari]] napisao je o Anguissoli da je "pokazala veću primjenu i dražesnost od ikoje druge žene njezina vremena u postignućima u crtanju; ona je stoga uspjela ne samo u crtanju, bojenju i slikanju po naravi i uspješnom oponašanju drugih, već je sama stvorila rijetke i veoma lijepe slike."<ref name=Jacobs>Jacobs, F. H. (1999). (Pro)creativity. In Defining the Renaissance Virtuosa: Women Artists and the Language of Art History and Criticism (str. 27.-63). Cambridge: Cambridge University Press.</ref>
 
==Biografija i djela==
Redak 27:
[[Datoteka:The Chess Game - Sofonisba Anguissola.jpg|mini|lijevo|250px|''Lucia, Minerva i Europa Anguissola igraju šah (Partija šaha)'', [[1555.]] Narodni muzej [[Poznan]], Poljska.]]
[[Datoteka:Self portrait, 1610.jpg|mini|220px|''[[Portret|Autoportret]]'', [[1610.]] ]]
Najstarija od šest sestara slikarica, bila je učenica [[Bernardino Campi|Bernardina Campija]]. [[Giorgio Vasari]] u svojoj knjizi o umjetnicima renesanse ('''''Životi''''') spominje kako je njena slava došla do španjolskog kralja [[Filip II.|Filipa II.]], na čijem dvoru je provela mnogo godina<ref name=Jacobs/>.
Udavala se dva puta, najprije za [[sicilija]]nskog plemića, a potom za brodskog [[kapetan]]a.
Glavna djela su joj mnogobrojni [[portret]]i (uglavnom ''španjolske kraljevske obitelji'') i [[genre]]-scene (''Partija [[šah]]a''; ''Troje djece sa psom'' itd.)