Inačica od 10. srpnja 2014. u 23:33 uredi Nanaya (razgovor \| doprinosi) 246 edits m →‎Art Nouveau u Francuskoj i Belgiji ← Starija izmjena		Inačica od 10. srpnja 2014. u 23:37 uredi ukloni ovu izmjenu Nanaya (razgovor \| doprinosi) 246 edits m →‎Secesija Novija izmjena →
Redak 26: [[Datoteka:Gustav Klimt 016.jpg\|mini\|200px\|lijevo\|<center>[[Gustav Klimt]], ''[[Poljubac]]'', [[1908.]], ulje i pozlata na platnu, 180 × 180 cm, Österreichische Galerie, [[Beč]].]] [[Datoteka:Kuca Kallina Zagreb 5 01052012 roberta f.jpg\|mini\|200px\|<center>[[Kuća Kallina u Zagrebu\|Kuća Kallina]] u [[Zagreb]]u obložena višebojnim keramičkim pločicama i cvjetnim motivima]][[Datoteka:Kalemegdan 2.jpg\|mini\|200px\|lijevo\|<center>[[Ivan Meštrović]], [[Pobjednik (kip)\|Pobjednik]], [[1912.]], [[Beograd]], [[Srbija]].]][[Datoteka:Oktogon Palaca prve hrvatske stedionice 3 01052012 roberta f.jpg\|mini\|200px\|<center>[[Oktogon (Zagreb)\|Kupola prolaza Oktogon]] u Zagrebu ukrašena zlatnim laticama i cvjetnim višebojnim motivima.]] Lokalni nazivi za ovaj samosvjesni, radikalni i reformistički stil koji je prethodio [[Modernizam\|modernizmu]] u Beču je bio [[w:de:Secession\|secesija]] ([[latinski]]: odcjepljenje, osamostaljenje). Mnogi dalekovidni umjetnici i dizajneri pobjegli su iz kolotečine salonskih izložbenih prostora i počeli izlagati samostalno u konegenijalnijim okruženjima. Redak 33: Glavni predstavnici su: slikari [[F. Von Stuck]], [[M. Liebermann]], [[Gustav Klimt]], švicarac [[Ferdinand Holder]] i arhitekt Otto Wagner. [[Otto Wagner]] ([[1841.]] - [[1918.]]) je najjači i najistaknutiji predstavnik bečke secesije. Nakon gradnje mnogih pseudoklasicističkih i historicističkih objekata hrabro je kročio u [[20. ~~st.~~stoljeće]] ukrasivši pročelje jednostavne armirano betonske građevine keramičkim pločicama s cvjetnim motivima (npr. ''[[Majolika]]'', [[1889.]], [[Beč]]). Taj način ukrašavanja (ornamentalni i dekorativni), koji je proizašao iz prirodnih oblika (u prvom redu iz cvijeća) stiliziranih u duhu vremena i stila, obilježio je secesiju. Recimo i to da je učenik Otta Wagnera bio [[Josef Hoffman]] koji se ubraja u preteče moderne arhitekture, a njegovi učenici su osnovali poznatu „Zagrebačku školu arhitekture” koja promicala načela moderne arhitekture. ~~Uopće~~Općenito, umjetnički pokret secesije u Hrvatskoj ~~paralelna~~paralelan je s ~~bečkom~~bečkim; već [[1897.]] godine, iste godine kada se secesija javila u Beču, grupa umjetnika istupila je iz ''Društva umjetnosti'' i osnovala ''[[Društvo hrvatskih umjetnika]]''. U našoj sredini secesija će stvoriti temelje naglog i svjetski relevantnog razvitka hrvatske umjetnosti tijekom dvadesetog stoljeća. Od hrvatske secesije treba istaknuti djela slikara [[Vlaho Bukovac\|Vlahe Bukovca]], [[Bela Čikoš Sesija\|Bele Čikoša Sesije]], [[Mirko Rački\|Mirka Račkog]], [[Tomislav Krizman\|Tomislava Krizmana]] te [[Robert Auer\|Roberta Auera]], kipara [[Robert Frangeš-Mihanović\|Roberta Frangeša Mihanovića]], [[Ivan Meštrović\|Ivana Meštrovića]], arhitekata [[Rudolf Lubynski\|Rudolfa Lubynskog]], [[Aladar Baranyai\|Aladara Baranyaija]], [[Ignjat Fischer\|Ignjata Fischera]], [[Dionis Sunko\|Dionisa Sunka]], [[Viktor Kovačić\|Viktora Kovačića]] i drugih.

Secesija: razlika između inačica