António de Oliveira Salazar: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
|||
Redak 33:
'''Antonio de Oliveira Salazar''' ([[28. travnja]] [[1889]]. - [[27. srpnja]] [[1970]].), [[portugal]]ski konzervativni [[političar]] i obnašatelj dužnosti [[premijer]]a od [[1932]]. do [[1968]]. godine.
Rodio se u mjestu Vimiero, u središnjem [[Portugal]]u. Obitelj mu je bila siromašna, djece je bilo 11, ali on je bio jedini sin. Od[[ 1900]].do [[1914]]. bio je u sjemeništu, razmišljajući da postane [[svećenik]], ali se predomislio. Nikad se nije oženio. Nije imao neke velike političke ambicije, niti se previše zanimao za politiku, iako je obnašao neke političke dužnosti. <!-- ???:(U mladosti je to bilo tako) -->Iz parlamenta je otišao nakon samo jedne sjednice. Izrazito je kritizirao nered u vladi rekavši da, dok god nije sređen društveni nered u vladi, on ne može kvalitetno obavljati svoj posao. Osnovao je '''Novu Državu''', [[Autoritarizam|autoritarni]] desničarski režim koji je kontrolirao portugalski društveni, politički, i kulturni[[ život]] od [[1933]]. do [[1974]]. godine.
Salazarov režim nije bio tako krvav kao [[Francisco Franco|Francov]], jer u Portugalu tada nije bila na snazi [[smrtna kazna]] i osjećalo se prisutnost katoličke ideologije. Svađao se sa Francom.
Tijekom [[Španjolski građanski rat|Španjolskog građanskog rata]], službeno neopredijeljen za nikoga, slao je pomoć nacionalistima u borbi protiv republikanaca. Jedno vrijeme je bio i na dužnosti predsjednika Portugala ([[1951]].) Pomagao je [[Saveznici|Saveznike]] u II. svjetskom ratu.
Posebnost njegove vlasti je bila ta što se žestoko protivio dekolonizaciji, pa je Portugal zadržao svoje kolonije i nakon njegove smrti. Posljednji se portugalske vlasti oslobodio [[Mozambik]] [[1974]].godine.
Dugo se održao na vlasti, a povukao se tek [[1968]]. i to nakon moždanog udara kojeg je pretrpio. Predsjednik Portugala ga je smijenio. Neki izvori govore da je Salazar sve do svoje smrti u 81. godini vjerovao da je još premijer Portugala. Umro je u Lisabonu, a pokopan je u rodnom mjestu. Veliko mnoštvo se okupilo na njegovom ispraćaju želeći mu odati počast.
| |||