Nelson Mandela: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
sh.wiki, slijedi nastavak |
||
Redak 20:
'''Nelson Rolihlahla Mandela''' ([[18. srpnja]] [[1918.]] − [[5. prosinca]] [[2013.]]), bio je [[Južnoafrička Republika|južnoafrički]] političar i predsjednik.
Kao sin [[Xhosa]] poglavice i student godine [[1942.]] priključio se [[Afrički nacionalni kongres|Afričkom nacionalnom kongresu]] (ANC), organizaciji koja se borila za prava većinskog crnog stanovništva u [[Južna Afrika|Južnoj Africi]]. Kasnije postaje jedan od glavnih organizatora u početku nenasilne borbe protiv apartheida. Nakon što te mjere nisu polučile rezultate, Mandela postaje uvjeren kako jedino oružana borba može srušiti [[apartheid]]. Organizirao je vojno krilo ANC-a i započeo kampanju [[sabotaža]], ali prije nego što se ona intenzivirala Mandela i njegovi drugovi su uhićeni, a poslije osuđeni na doživotni [[zatvor]].
Iako je u zatvoru bio izoliran i marginaliziran, njegovo dugogodišnje robijanjee postalo je simbol borbe protiv apartheida, a vlada Južne Afrike bila je pod pritiskom da ga pusti na slobodu. Godine [[1990.]] Mandela je oslobođen i s tadašnjim južnoafričkim predsjednikom započeo je pregovore s ciljem mirnog okončanja apartheida i prijenosa vlasti na crnačku većinu. Za te su napore Mandela i De Klerk godine [[1993.]] dobili Nobelovu nagradu za mir.
Godine [[1994.]] ANC pobjeđuje na izborima i Mandela postaje prvog crni predsjednikaJužne Afrike, koju dužnost je obavljao do [[1999.]] godine. Iako je njegov mandat bio obilježen dramatičnim porastom stope kriminala i epidemijom [[HIV]]-a, mnogi hvale njegovu politiku nacionalnog pomirenja i vjernost demokratskim institucijama.
Nakon odlaska s vlasti posvetio se humanitarnom radu i postao jedna od najpopularnijih i najprepoznatljivijih ikona suvremenog svijeta. Mnogi ga drže jednim od rijetkih univerzalnih moralnih autoriteta u današnjem svijetu.
Dana [[18. srpnja]] [[1918.]] godine u jednom selu u blizini Umtate, Transkei na svijet je došao Nelson Rolihlahla Mandela. Rođen je u kraljevskoj porodici, koja je pripadal plemenu [[Tembu]]. Njegov otac, Henry Mandela, kao podpoglavar bio je član Transkei vijeća i predsjednik Skupštine vijeća glavnog poglavara Tembua. Nakon smrti njegovog oca brigu o njemu preuzeo je poglavar Tembua, njegov ujak, koji ga je zapravo odredio za nasljednika. Ipak, on je bio zadivljen sudskim procesima plemena i u njemu se javila želja da postane [[odvjetnik]]. Priče starih pripadnika plemena o ratovima u kojima su branili svoju domovinu, potakle su ga da sanja o tome kako će i on dati doprinos u borbi za slobodu svoga naroda.
Išao je u Clarkebury Training College, a kasnije je maturu pripremao na metodski usmjerenoj Višoj školi Healdtown. Kratko nakon toga Mandela je dospio do Fort Hare College u Aliceu u istočnoj Kap provinciji, gdje se pokazao kao vođa studenata, jer je organizirao bojkot predavanja. Godine [[1940.]] otišao je u [[Johannesburg]], gdje je završio koledž kao izvanredni student, te počeo sa studijem pravnih znanosti. Godine [[1944.]] godine priključio se ANC-u.
== ANC ==
Liga mladih ANC-a pod vodstvom Antona Lembedea skupljala je kritike zbog oblika i političkih sadržaja nacionalnog pokreta. Pored Nelsona Mandele ostali članovi Lige bili su, između ostalog, William Nkomo, Walter Sisulu, Oliver Tambo i Ashby Mda. Liga mladih postavila je sebi zadatak, da ANC učini masovnim pokretom, koji bi trebao zastupati radnike, seljake i zaposlene.
Mandela je svoje drugove zadivio discipliniranim radom i predanim naporima, te je [[1947.]] godine izabran za generalnog sekretara Lige mladih. Predanim radom, kampanjama u samoj osnovi, te izrekom "Inyaniso" (Istina) liga mladih mogla se nadmetati i za vodeću razinu samog ANC-a.
Potaknuta pobjedom nacionalne partije [[1948.]] godine, do koje je došlo zbog apartheida u samoj osnovici društva, Liga mladih inspirirala je akcijsko djelovanje koje je [[bojkot]], [[štrajk]], građanska neposlušnost i nesuradnju označila svojim oružjem, što je prihvaćeno kao službeni program ANC-a.
== Politički program ==
Ovaj program akcije razradili su David Bopape, Ashby Mda, Nelson Mandela, James Njongwe, Walter Sisulu i Oliver Tambo. Zbog implementiranja istog stare snage u vodstvu bile su zamijenjene mladima, te je Walter Sisulu preuzeo funkciju generalnog sekretara. Konzervativni dr. A.B. Xuma izgubio je svoju predsjedničku poziciju u korist dr. J.S. Moroka, koji je važio kao izrazito militantan.
Program Lige mladih ciljao je, prije svega, na potpuno održanje [[državljanstvo|državljanstva]], te na recipročnu parlamentarnu zastupljenost svih građana Južne Afrike. Pri tom se poseban naglasak davao podjeli zemlje, pravo na [[sindikat]]e, kao i na obrazovanje i kulturu. Obvezno osnovno obrazovanje trebalo je biti uvedeno za svu djecu, kao i masovno usavršavanje odraslih.
Krajem [[1951.]] godine ANC usvaja plan akcija za kampanju nepoštovanja zakona apartheida. Službeni početak određen je za [[26. lipnja]] [[1952.]] godine. Dana [[6. travnja]] [[1952.]] godine ANC je pozvao na masovni prosvjed zbog proslave 300-godišnjice dolaska prvih europskih doseljenika u Kap. Mandela je putovao kroz cijelu zemlju da bi organizirao ove prosvjede. Zbog svog rada tijekom ove kampanje izveden je pred sud, osuđen na devet mjeseci zatvora i prisilnog rada. Osim toga dobio je i zabranu sudjelovanja na bilo kakvoj javnoj manifestaciji u trajanju od šest mjeseci nakon izdržavanja kazne, i njegova dozvola boravka ograničena je samo na [[Johannesburg]].
== Karijera ==
Upravo u ovo vrjeme završavao je studije, te je dobio zvanje odvjetnika. Zajedno s prijateljem Oliverom Tamboom otvorio je odvjetnički ured u Johannesburgu. Zbog njegovih zasluga tijekom kampanje Defiance imenovan je za predsjednika Lige mladih i ANC-a u pokrajini [[Transvaal]], a krajem [[1952.]] godine za zamjenika predsednika ANC-a.
O svojim iskustvima u odvjetničkom uredu Oliver Tambo je travnja [[1993.]] godine, kratko prije svoje smrti, napisao:
{{citat| "To reach our desks each morning Nelson and I ran the gauntlet of patient queues of people overflowing from the chairs in the waiting room into the corridors (...). To be landless (in South Africa) can be a crime, and weekly we interviewed the delegations of peasants who came to tell us how many generations their families had worked a little piece of land from which they were now being ejected (...). To live in the wrong area can be a crime (...). Our buff office files carried thousands of these stories and if, when we started our law partnership, we had not been rebels against apartheid, our experiences in our offices would have remedied the deficiency. We had risen to professional status in our community, but every case in court, every visit to the prisons to interview clients, reminded us of the humiliation and suffering burning into our people."
}}
== Optužbe ==
Vlada je pokušala oduzeti Mandeli odvjetničku dozvolu na temelju optužbi koje su protiv njega podignute. Ipak, Vrhovni sud je odlučio da je on časno služio svojim crnim sugrađanima, te da nije učinio ništa zbog čega bi mu se oduzela odvjetnička licenca.
Mandela je svoj politički rad u to vrijeme koncentrirao na razradu plana koji je trebao organizatorski učvrstiti ANC zbog zaoštravanja uvjeta borbe. Plan je po njemu dobio ime "M-plan". [[1950-ih]] godina on je igrao veliku ulogu u borbi protiv [[Bantu]] odgoja i u popularizaciji Freedom Charter. U drugoj polovini 1950-ih okrenuo se borbi protiv iskorištavanja rada, Zakona o putovnicama i segregacije "otvorenih" sveučilišta. Već rano otkrio je da [[Bantu]]stan politika zapravo predstavlja privredni apsurd. Njemu je bilo sasvim jasno da će vrlo brzo doći vrijeme masovnih ograničenja, političkih progona i policijskog terora.
== Uhićenja ==
1950-ih godina Mandela je bio žrtvom različitih oblika pritiska. Bio je uhićen i zatvaran. Nakon Sharpevilleskog masakra [[1960.]] godine ANC je zabranjen, a Mandela je zatvoren pod optužbom da je počinio veleizdaju. Mandela i još 150 drugih sudionika demonstracija su bili okrivljeni da su u ime međunarodnog komunizma planirali puč i svrgavanje vlasti južnoafričke države, za što se predviđala smrtna kazna. Sudski proces zbog veleizdaje završen je [[1961.]] godine, kada je Južna Afrika bila na putu da postane [[republika]] i svi optuženi pušteni su uz kauciju.
== Ilegalni rad ==
Pošto je [[ANC]] sada bio ilegalna organizacija, moralo se raditi u tajnosti. U ožujku [[1961.]] godine 1400 zastupnika sastali su se na All-In African Conference pod vodstvom ANC-a. U žarkom govoru Mandela je pozvao režim apartheida da sazove skupštinu koja će predstavljati sve građane Južne Afrike, te da razradi [[ustav]] koji će počivati na demokratskim principima. Ukoliko ne dođe do ispunjenja ovog zahtijeva, upozorio je, većina stanovništva (dakle, crnci) će svečanost proglašenja republike dočekati masovnim štrajkom.
Mandela se odmah nakon toga dao na posao da u tajnosti organizira borbu. Iako je uspeo mobilizirati manje ljudi nego što je očekivao, ipak je naišao na značajnu podršku širom zemlje. Vlada je odgovorila najvećom vojnom mobilizacijom od rata na ovamo, a Republika Južna Afrika rođena je u atmosferi straha i strepnje.
Mandela je morao živjeti odvojeno od svoje obitelji, te je stalno mijenjao mjesto boravka da ga vladini špijuni i svugdje prisutni informatiki ne bi otkrili. Nekad je bio odjeven kao radnik, nekad kao voyač. U to vrijeme s ostalim vodstvom ANC-a osnovao je jdrugi militarni ogranak ANC-a ''Umkhonto we Sizwe'', koji se pripremao za nasilni obračun s režimom. U procesu koji se odigrao nešto kasnije Mandela objašnjava:
{{citat|"At the beginning of June 1961, after long and anxious assessment of the South African situation, I and some colleagues came to the conclusion that as violence in this country was inevitable, it would be wrong and unrealistic for African leaders to continue preaching peace and non-violence at a time when the government met our peaceful demands with force.
It was only when all else had failed, when all channels of peaceful protest had been barred to us, that the decision was made to embark on violent forms of political struggle, and to form Umkhonto we Sizwe (...). The Government had left us no other choice."}}
== Izvori ==
{{izvori}}▼
== Vanjske poveznice ==
Line 34 ⟶ 80:
* [http://www.time.com/time/time100/leaders/profile/mandela.html Profili 100 osoba po časopisu Time]
* [http://www.dailypast.com/africa/mandela.shtml Nelson Mandela Defiant At Rivonia Trial]
* http://nobelprize.org/peace/laureates/1993/mandela-bio.html
* http://www.nelsonmandela.org/
* http://www.mandeladay.com/
▲== Izvori ==
▲{{izvori}}
{{Vođe Pokreta nesvrstanih}}
{{Nobelova nagrada za mir}}
| |||