Šala: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
m uklonjena promjena suradnika 93.138.147.145 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Man Usk |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Piada2.jpg|222px|right]]
'''Šala''',
== Povijest ==
U prvoj polovici 18. stoljeća vic označava književni talent uopće, a na prijelazu u 19. stoljeće značenje mu se sužava na samu duhovitu dosjetku, uvijek šaljivu ili podrugljivu.
U vicevima se preko te neočekivanosti kriomice provuče i agresivan sadržaj, koji je u pravilu usmjeren protiv tabuiranih područja društvenog života ili protiv društvene cenzure. Kroz igru riječi predstavlja borbu nemoćnih. Često se strani vicevi prilagođavaju domaćim uvjetima, političkim prilikama i pojedinim političarima.
=== Politički vic ===
Politički vic gubi svoju pravu snagu ispričan izvan ambijenta zbog kojeg je nastao, najjaču snagu ima u usmenoj predaji, sposobnosti pripovjedača i količini rasterećenja napetosti.
Što je vlast neke države nedemokratičnija, to su politički vicevi snažniji ili "opasniji" za one koji ih prepričavaju, a mediji služe kao sredstvo preko kojeg se javnost "upozorava" na štetnost takve zabave, što se može vidjeti iz citata: "''U posljednje vrijeme čak se i tzv.
''Neupućeni će zacijelo reći: kome još može naškoditi tzv. politički vic? Ako se o nekom priča u šali, znači da je popularan kao ličnost. ''
''Danas, moramo priznati, nema popularnog političkog vica. Svaki od njih ima određenu pozadinu, pa bio on naoko bezazlen. Tzv. politički vic ne stvara se da neku ličnost popularizira, to je nakaradno shvaćanje, već da je na neki način omalovaži. Mišljenje da postoji bezazleni politički vic samo je znak neupućenosti, naivnosti i oskudnog znanja o metodama djelovanja obavještajnih službi.''" ([[Đorđe Ličina]], Vjesnik, 3. travnja 1988.)
Zbog sumnje na pričanje
Ante Miletić je 9. lipnja 1990. u [[Vjesnik]]u napisao: "''Poslije nekoliko dana otpočeše saslušanja... Ujutro bi me stražar odveo u kancelariju gdje bi me dočekao oficir-isljednik. Danima je i tjednima saslušanje trajalo dvije-tri minute. Oficir je samo upitao: "Hoćeš li pričati viceve?", a ja sam odgovarao: "Ne znam nikakve viceve", na što bi oficir rekao stražaru: "Vodi ga!" A vic s vicevima je bio u ovom vicu. Ja sam puno putovao po Jugoslaviji i čuo mnogo viceva, dobro ih pamtio i dobro interpretirao. Oficir je, naravno, znao o tom mom pričanju viceva, pa je trebalo da bude početak moga političkog preodgoja i iskrenosti. A ja sam znao viceve od godine i tri (tako se vrednovao pojedini vic, koliko [[zatvor]]a donosi).'''
'''Budući da sam neprestano zamišljao kako će me netko jednoga dana pustiti i utvrditi da sam nesporazumom došao u Savsku - nije mi padalo na pamet da sebi natovarim jedno tri godine zatvora pričajući viceve, makar i u zatvoru i makar [[UDBA|udbašu]].''"
Redak 46:
191 izgovorio je moj tatek kad je na tu, tek obojenu klupu, sjeo! Ne smijem napisati
riječi koje je on izgovorio.
[[Kategorija:Humor]]
|