Inačica od 15. srpnja 2014. u 21:26 uredi ZdravkoDren (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 583 edits mNema sažetka uređivanja Oznaka: VisualEditor ← Starija izmjena		Inačica od 26. srpnja 2014. u 02:56 uredi ukloni ovu izmjenu Tezwoo (razgovor \| doprinosi) 169 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 8: ishod = turska pobjeda \| strana1 = [[Tursko Carstvo]]\| strana2 =[[~~Hrvatsko-Ugarska~~Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom\|Hrvatsko~~-ugarsko~~ Kraljevstvo]] \| zapovjednik1 = sandžak-beg [[Hadum Jakub-paša]] \| zapovjednik2 = [[Emerik Derenčin]]† \| Redak 27: Vojnici koji su vršili pohode zvali su se [[akindžija\|akindžije]]. Plaća im je bila sve što bi opljačkali na pohodima, što ih je činilo izuzetno motiviranim borcima. Spadali su u rod lake [[konjica\|konjice]], bili su naoružani sabljama, a počesto i kopljima i lukovima i strijelama, a pratio ih je glas vrsnih boraca. U svaki pohod išlo bi od pet do deset tisuća konjanika. Njihova brzina i pokretljivost, u kombinaciji s brdovitim i šumovitim hrvatskim terenima, činili su ih praktično nevidljivima i neuhvatljivima po upadu. Tek bi napad na naselje u pravilu otkrio njihovu prisutnost, pa je efikasna obrana bila skoro nemoguća. Jedini način da ih se uhvati i eliminira bio bi na povratku kada su zbog tereta plijena i ljudstva bili znatno sporiji i uočljiviji. Na ruku akindžijama išlo je i opća politička situacija u ~~Hrvatsko-Ugarskom~~Hrvatskoj ~~kraljevstvu~~i Ugarskoj. Obje regije trpjele su neprestani sukob između kralja i feudalaca sklonih samovlasti. U Hrvatskoj se to najčešće svodilo na sukobe između bana (kraljevog namjesnika) i najmoćnije hrvatske porodice Frankopan. Kraljeva borba za češku krunu i dominaciju u srednjoj Europi rezultirala je čak i njemačkim upadima u Hrvatsku sa sjevera. Središnja vlast nije tursku opasnost shvaćala ozbiljno, pa je obrana prepuštena banu i naporima pojedinih feudalaca (mahom onih čija su područja bila neposredno ugrožena). Ipak, i takva okrnjena obrana rezultirala bi čestim pobjedama nad akindžijama, kada bi presretanje uspjelo. Tako je u malo poznatoj [[bitka u klancu Vrpile\|bitci u klancu Vrpilama]] (nedaleko od Krbavskog polja) [[1491.]] združena bansko-feudalna vojska do nogu porazila 10.000 turskih konjanika i oslobodila sve roblje. Nakon te bitke Turci dvije godine nisu vršili upade. Upravitelj Bosanskog pašaluka Jakub-paša je čim je doznao za poraz u toj bitci počeo pripremati osvetnički napad na Hrvatsku te je cijelu iduću 1492. je proveo u pripremama. Cijele 1492. je dao kovati u Varešu nova oružja, noževe, helebarde, mačeve i sablje, a u srpnju 1493. su krenuli u novi pljačkaški pohod na Hrvatsku<ref>[http://hr-mucenici.hbk.hr/velebit/bitka.shtml Crkva hrvatskih mučenika - Udbina] Bitka na Krbavskom polju</ref>. Redak 72: Krbavska je bitka označila propadanje cjelovitosti hrvatskih zemalja, jer nakon Krbavske bitke Hrvatska nije više zemljopisno skladna, kao što je zapravo bila u 14. i 15. stoljeću. To stalno nastojanje, još od srednjeg vijeka, da se što čvršće povežu sjever i jug Hrvatske s Krbavskom je bitkom ili propalo ili bilo krajnje teško osigurati, za stoljeća unaprijed. Krbavska bitka je bila na neki način uvod u [[Mohačka bitka\|Mohačku bitku]] i poraz ugarsko-hrvatsko ~~kraljevstva~~kralja i razlog dolaska Hrvatske u sastav [[habsburška monarhija\|Habsburške]] monarhije, čime je neposredno određena i budućnost hrvatskog naroda dugi niz stoljeća. == Vanjske poveznice ==

Krbavska bitka: razlika između inačica