Ornitološka zbirka u Metkoviću: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Poveznica na članak na stranicama TZ Metković
Redak 6:
Prve vijesti o bogatstvu u [[Neretva|Neretvi]] dao nam je rimski pisac [[Katon]]. Stoljećima kasnije tek usputno spominju brojni putnici bogatstvo [[riba|ribe]] i ptica, ali poput talijanskog liječnika G. Pujatia oko [[1747]]. opisuju i teškoće življenja u ovom kraju, zbog [[malarija|malarije]] koju naziva i "de morbo naroniano". Dolaskom pod austrijsku vlast, naglo je oživjelo zanimanje europskih prirodoslovaca za ovaj za njih daleki egzotični dio svijeta. Nakon E. F. Germara, u Neretvu dolaze F. Neumayer i K. v. Feldegg. Prema preparatu iz Feldeggove zbirke prvi put je znanstveno opisan kao do tada nepoznata vrsta kudravi nesit (Dalmatian pelikan, Pelecanus crispus). U bečkom prirodoslovnom muzeju čuvaju se još i danas jaja koja je pobrao J. Finger, pa su ona jedini dokaz da se ta vrsta gnijezdila u Neretvi jer je to bila prva ptica koja je odselila nakon početnih regulacija rijeke i melioracija. Prvi popis koji sadržava 212 ptičjih vrsta objavio je talijanski liječnik F. Laza [[1842]].
 
Do [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] Neretvu su posjećivali i o njenoj [[fauna|fauni]] pisali mnogi europski, ali i domaći prirodoslovci poput Kuzmića, Kolombatovića, fra A. Brandisa. Izučava se cjelokupni živi svijet Neretve kako se ne bi velikim zahvatima u regulaciji rijeke koji su planirani uništila jedinstvena staništa, na žalost planove su omeli burni povijesni događaji. Zanimanje za Neretvu oživjelo je tek nakon [[2. svjetski rat|2. svjetskog rata]] kada u nju počinje dolaziti tada mladi zaljubljenik u ornitologiju D.[[Dragutin Rucner]]. Prijateljstva koja je sklopio u Neretvi potakla su osnivanje lokalne ornitološke zbirke za koju je uradio i većinu preparata. Svoj dugogodišnji plodni rad popratio je nizom članaka u časopisu "Larus", te cjelovitim izdanjem "O životu ptica u dolini Neretve" detaljno opisujući staništa, brojnost i raznovrsnost ptica te iznoseći poglede na zaštitu okoliša.
 
Najveća hrvatska [[delta]] danas je većim dijelom uglavnom meliorirana i isušena. Zahvati u eko sustavu močvare bitno su utjecali na raznolikost i brojnost ptičjih vrsta. Osim toga tradicija lova koja se ovdje zadržala kao bitna oznaka sezonskog življenja (a u prošlosti je mnogim obiteljima omogućavala preživljavanje) utjecala je na smanjenje uloge delte kao selidbenog pravca ptica. S toga je zbirka nastala u razdoblju od 1948. do 1966. jedinstveni dokument prirode.