Armenska apostolska Crkva: razlika između inačica

'''Armenska apostolska Crkvacrkva''' ([[armenski]]: Հայ Առաքելական Եկեղեցի, Hay Arakelagan Yegeghetzi) je [[Istočne pravoslavne crkve|pretkalcedonska crkva]] rasprostranjena među [[Armenci|Armencima]]. Pripada istočnim pravoslavnim Crkvamacrkvama koje prihvaćaju samo prva tri ekumenska koncila te zbog toga imaju drugačiju kristološku poziciju u odnosu prema [[Katolička Crkva|katoličanstvu]] i [[Pravoslavlje|pravoslavlju]]. Ova Crkva je prva nacionalna Crkva na svijetu budući da je Armenija bila prva država na svijetu koja je proglasila kršćanstvo za [[Službena vjera|službenu vjeru]].

Na čelu je Armenske apostolske Crkvecrkve ''[[katolikos svih Armenaca]]'' koji, nakon brojnih premještanja svojega sjedišta iz [[politika|političkih]] razloga, od [[1411]]. ima trajno sjedište u [[Ečmijadzin]]u. Današnji katolikos svih Armenaca je Njegova Svetost [[Karekin II. Nersisian]], 132. po redu izabrani katolikos, a izabran je [[26. listopada]] [[1999]]. Postoje još tri patrijarhata i to u Anteliasu u [[Libanon]]u, [[Jeruzalem]]u i [[Istanbul]]u. Velika većina Armenaca pripada ovoj crkvi.

U drugoj polovici 20. stoljeća papa [[Ivan Pavao II.]] i ekumenski carigradski patrijarh [[Bartolomej I.]] prihvatili su armensko miafizitsko shvaćanje kao moguće tumačenje pravovjernog shvaćanja kršćanske vjere. Kristološke teološke rasprave između Armenske apostolske Crkvecrkve i Katoličke Crkvecrkve okončane su 13. prosinca 1996. kada je nauk Armenske apostolske Crkvecrkve proglašen pravovjernim, što su u zajedničkoj izjavi potvrdili papa [[Ivan Pavao II.]] i katolikos [[Garegin II.]]<ref>Artur Bagdasarov: [http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/a-b/bagdasarov-artur/14282-postujuci-druge-postujemo-i-sebe.html Armenska apostolska crkva], 14. veljače 2013. Portal [[Hrvatsko kulturno vijeće|Hrvatskog kulturnog vijeća]]. Preuzeto 16. veljače 2014.</ref>

Armenska apostolska Crkvacrkva upravno je podijeljena na dva [[Katolikat|katolikata]] i dva [[Patrijarhat|patrijarhata]]. Katolikos [[Ečmiadzin|Ečmiadzina]] vrhovni je poglavar - katolikos Armenske apostolske Crkvecrkve.

Veliki utjecaj na liturgiju Armenske apostolske Crkvecrkve imala je bizantska liturgija. Također, postoje u armenskoj liturgiji postoje i neki izvori elementi, kao i elementi drugih obreda, primjerice antiohijskog i rimskog. Jezik u uporabi u liturgiji je [[Armenski jezik|armenski]].

== Odnosi s Katoličkom Crkvomcrkvom ==

Od svih pretkalcednoskih kao Crkvi, Armenska apostolska Crkvacrkva s Katoličkom Crkvomcrkvom danas ima najaktivniji i najplodniji dijalog. Štoviše, ima bolje odnose s Katoličkom Crkvom od svih [[Pravoslavlje|pravoslavne Crkvi]] izuzev Carigradske. U vrijeme postojanja [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]] Katolička Crkva izgradila je dobre odnose s Armenskom apostolskom Crkvom u [[Cilicija|Ciliciji]] koja je dio [[Turska|Turske]]. Armenska apostolska Crkva iz Cilicije poslala je i svoje promatrače na [[Drugi vatikanski sabor|Drugom vatikanskom saboru]]. U svojim odnosima s Katoličkom Crkvom, Armenska apostolska Crkvacrkva u Ciliciji vrlo je pristupačna, otvorena, srdačna i bliska i u teološkom smislu.<ref name=Barisic366>Barišić, 1973., str. 366.</ref>

Tada su veze s Armenskom apostolskom Crkvom u Sovjetskom Savezu bile, razumljivo, slabije nego s onom u Ciliciji. S Crkvom u [[Ečmiadzin|Ečmiadzinu]] u [[Armenska Sovjetska Socijalistička Republika|Armenskoj SSR]] veza je uspostavljena nešto kasnije, a dijalog je bio sporiji. I Armenska apostolska Crkva iz Ečmiadzina poslala je svoje promatrače na Drugi vatikanski sabor. Važan kontakt ostvaren je posjetom izaslanika Tajništva za zasjedanje kršćana mons. Willebrandsa i Dupreya katolikosu [[Vazgen I.|Vaskenu I.]] 6. lipnja 1965. Katolikosa Vazgena I. posjetio je i patrijarh [[Armenska katolička Crkva|Armenske katoličke Crkvecrkve]] [[Ignacije Petar XVI. Batanjan]] 31. studenog 1965. koji mu je tom prilikom uručio vlastoručno pismo pape Pavla VI. Katolikos Vazgen I. u pratnji patrijarha Derderjana i Kalustjana posjetio je papu u Rimu od 8. do 12. svibnja 1970.<ref name=Barisic367>Barišić, 1973., str. 367.</ref>