|
Koristeći široke ovlasti, iako bez zakonskoga temelja, ministar unutarnjih poslova Federalne Države Hrvatske, [[Vicko Krstulović]] donio je [[5. listopada]] 1945. odluku o promjeni naziva mjestu Korenica u Titova Korenica. Odluka je stupila na snagu 5. prosinca 1945. <ref>[[s:Odluka o promjeni naziva mjesta »Korenica« u »Titova Korenica«|Odluka o promjeni naziva mjesta »Korenica« u »Titova Korenica«]] - Ministarstvo unutarnjih poslova, broj: 7578-1945. od 5. listopada 1945. objavljena je u "Zborniku zakona, uredaba i naredaba", god. I., sv. IX. od 5. 12. 1945., pod rednim brojem 444., str. 647-649.</br> Izdavač: Narodne novine, Zagreb</ref> Prijašnji naziv vraćen je tek – [[25. srpnja]] [[1996.]]<ref>Petar Perić: ''Odluka o izmjeni imena naselja'', Klasa: 051-01/96-01/05, Urbroj: 2198/2-96-3, Zadar : Županijska skupština Županije Zadarsko – Kninske, 25. srpnja 1991. // Službeni glasnik Županije Zadarsko – Kninske, broj 5., Zadar, listopada 1996., str. 4.
== Župa Sv. Jurja mučenika ==
U predtursko vrijeme na ovim je prostorima bio dinamičan život. Turci su pomeli brojne crkve, samostane, protjerali narod koji je isključivo bio katolički. Nakon izgona Turaka iz Like 1690. i Karlovačkog mira 1699. u ovaj se prostor počeo vraćati narod. S Turcima su došli i pravoslavci koji su u Austro-ugarskoj vidjeli bolju šansu nego u turskom carstvu koje je počelo umirati. [[Katolička župa]] u Korenici 1807. počinje opet živjeti. Godine 1879. krštenih je 42, umrlih 26 i vjenčanih 3, a 1937. godine 24 krštenih i 19 umrlih. Ovi podaci pokazuju da je to bila živahna župa. Osim samog naselja Korenice u župu spadaju Bijelo Polje, Plitvički Ljeskovac, Priboj, Rudanovac i Vratnik. Zadnji korenički župnik je [[Ivan Juraić]] koji je 1940. premješten u Rakovicu. Godne 1942. ubili su ga partizani u Slunju. Župnu crkvu [[sv. Jurja]] u Korenici zapalili su partizani 1942. a nakon 1945. njenim ostacima mještani su nasuli lokalne ceste. Na mjestu župne crkve izgrađena je zgrada šumarije. [[Župom Korenica]] upravljali su sve do 1995. drežnički župnici. Ostaci crkve na Prijeboju bili su jedini sakralni znak na području župe oko kojeg su se povremeno okupljali vjernici.
Nakon povratka slobode i demokracije 1995. župa Korenica počinje pisati nove stranice. Prognani katolici iz Bosne i domaći Ličani, kao i slavonci i Dalmatinci oživjeli su župu koja je tinjala ispod pepela. Ovo je nakon Slunja najdinamičnija župa u dekanatu. Prvi samostalni korenički župnik nakon 1940. godine postaje [[Josip Rafaj]]: 30.09.1996. imenovan je župskim vikarom a 19.10.1997. uveden je u župničku službu.
Od ove 2002. godine korenički vjernici imaju crkvu kakvu zaslužuju. Na devastiranom prostoru poduzeća «Likagraf» niknula je prelijepa građevina koja je obogatila panoramu Korenice. Na blagdan Bezgrešne 08.12.2002. biskup mons. dr. [[Mile Bogović]] je blagoslovio i nova zvona.
{{Citat|Članak 2.<br>Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja.}}</ref> odnosno [[7. veljače]] [[1997.]] godine.<ref>Prijašnji naziv je potvrđen 7. veljače 1997., stupanjem na snagu Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br. 10/97, 124/97, 68/98, 22/99, 117/99, 128/99, 44/00, 129/00, 92/01, 79/02, 83/02, 25/03, 107/03, 175/03, 86/06) što je potvrđeno i sadašnjim Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj.</ref>
|
