Klub hrvatskih arhitekata: razlika između inačica

Osnivanje Kluba hrvatskih arhitekata prijeloman je događaj u razvoju domaće [[Arhitektura 20. stoljeća|moderne arhitekture]], o kome je do danas bilo mnogo toga napisano, no malo toga i točno izrečeno. Jedna je od temeljnih i često ponavljanih zabluda ta da je Klub osnovan 1906, i to na inicijativu arhitekta [[Viktor Kovačić|Viktora Kovačića]]. Neki od događaja koji su koji su neposredno utjecali na tijek događaja, bili su: osnivanje Kluba inžinirah i arhitektah ([[1878]]), odnosno Društva inžinira i arhitekata u Hrvatskoj i Slavoniji (1884), početak rada Kraljevske zemaljske obrtne škole (1882), izgradnja [[Umjetnički paviljon|Umjetničkog paviljona]] i Milenijska izložba u Budimpešti (1896), osnivanje Društva hrvatskih umjetnika (1897), izložba Prvoga hrvatskog salona (1898) te, konačno, stupanje na hrvatsku arhitektonsku scenu tzv. druge akademske generacije arhitekata, školovane na Visokoj školi arhitekture [[Otto Wagner|Otta Wagnera]], pri bečkoj Akademiji lijepih umjetnosti.

Neposredan povod osnivanju Kluba, bilo je raspisivanje natječaja čije će okolnosti i slijed poprimiti razmjere afere u žarištu kojih su se našli upravo spomenuti arhitekti. Naime, [[21. listopada]] [[1904]]. grad Zagreb raspisuje natječaj za »arhitektno umjetničko ukrašavanje Trga Franje Josipa«, današnji Trg kralja Tomislava, na koji se odazivaju Viktor Kovačić, Stjepan Podhorsky, Alojz Bastl i [[Marko Peroš]].

Nakon raspisa natječaja, prema jednoj verziji, Kovačić će, u borbi za osobnu egzistenciju i probitak, agitirajući među ostalim sudionicima, početi stavljati u pitanje regularnost cijeloga natječaja, dok će se prema drugim izvorima, ponajprije prema svjedočenju samih sudionika događaja, raditi o organiziranoj akciji »...koja je imala biti stvorena da se k natječaju ne pristupi...« zbog mnogih nepravilnosti. No, akcija, kako je njezini sudionici nazivaju, očito nije bila dobro organizirana i stvari počinju izmicati kontroli. Na kraju većina sudionika odustaje od natječaja, tako da ostaju prijavljena samo dva autora, anonimni slikar i učitelj Obrtne škole Peroš i arhitekt Kovačić. Dakako, žiri prvu nagradu dodjeljuje Kovačiću. U konačnom ishodu, zbog nastale afere, natječaj je osporen, a na inicijativu arhitekta Podhorskog 2. svibnja 1905. bit će održan sastanak, o kojem je sastavljen i zapisnik »...da se rieši priepor izmedju mladjih arhitekata«, misleći na Kovačića, »koji su svojedobno stvorili akciju da se k natječaju ne pristupi, ...da licem u lice prepirku obrazlože, te o njoj konačni zaključak stvore... Podpisani kolegi zadaju si poštenu rieč da će u buduće svaki korak tičući se arhitektonskih prilika, ka umjetnosti, zajednički učiniti, braneći svoj ugled a promicati arhitekturu kao umjetnost u Hrvatskoj.« Zapisnik su potpisali Vjekoslav Bastl, Viktor Kovačić i Stjepan Podhorsky.