Drugi Keplerov zakon: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
nadopunio Drugi Keplerov zakon |
nadopunio Drugi Keplerov zakon |
||
Redak 29:
* [[jesen]] …….. traje 89 d 19 h,
Drugim riječima, proljeće i ljeto zajedno traju 186 dana 11 sati, a jesen i zima 178 dana 19 sati (za 7 dana 15 sati manje od proljeća i ljeta). [[Zemlja]] prolazi kroz svoj perihel u prvim danima mjeseca siječnja (oko 4. siječnja). Onda je ona najbliže Suncu pa se giba najbrže. Kroz afel prolazi početkom srpnja (oko 4. srpnja) i giba se najpolaganije. Njezina je provodnica u jeseni i zimi kraća nego srednja udaljenost od Sunca, u proljeću i ljetu je duža. Samo početkom travnja i listopada ona je jednaka srednjoj udaljenosti. Tako vidimo, da je Zemlja u jednom danu u ljeti prešla manji put nego u jednom danu u zimi, i zato mora u proljeću i ljeti duže vrijeme putovati, da prijeđe isti put kao u jeseni i zimi. <ref> Seminar – Životopisi matematičarki i matematičara: "Johannes Kepler", Sveučilište u Zagrebu, PMF - Matematički odjel, Studenti: Matija Mandarić, Božana Odorčić, Krunoslav Rajčić, web.studenti.math.pmf.unizg.hr, 2014.</ref>
== Očuvanje momenta količine gibanja ==
[[Datoteka:Angular momentum circle.png|mini|desno|300px|[[Kutna količina gibanja]] [[vektor]]ska je [[fizikalna veličina]] koja postoji kod [[kružno gibanje|kružnog gibanja]]. Za materijalnu točku mase ''m'' koja se giba brzinom ''v'' određuje se kao vektorski umnožak radijus-vektora ''r'' i [[količina gibanja|količine gibanja]] ''p''.]]
Drugi Keplerov zakon prestavlja pravilo o vladanju brzine planeta. Jer ako provodnica (radijus-vektor), koja spaja Sunce s planetom, u jednakim vremenskim razmacima prelazi jednake površine, može to činiti samo tako da se planet na većim udaljenostima giba sporije nego na manjim. Zbog toga i [[godišnja doba]] ne traju jednako. Na [[Sjeverna polutka|sjevernoj polutki]], Zemlja je bliža u jesen i zimi, a dalja u proljeće i ljeto. Zima je kod nas 4 dana dulja od ljeta. Na [[Južna polutka|južnoj polutki]] je razlika u trajanju godišnjih doba upravo obratna.
Fizička veličina koju zadaje drugi Keplerov zakon je '''površinska brzina''' (omjer površine koju prijeđe provodnica (radijus-vektor) u nekom vremenskom razdoblju ''dt''. Kako je drugim Keplerovim zakonom ustanovljeno da je površinska brzina konstanta, to se može izraziti:
:<math>r \times v_n=konstanta</math>
gdje je: ''v<sub>n</sub>'' - komponenta brzine normalna (okomita) na provodnicu ili radijus-vektor ''r''.
To je pravilo po kojemu se mijenja brzina planeta: normalna komponenta brzine i udaljenost Sunčevog [[satelit]]a muđusobno su obrnuto razmjerni. To pravilo ima u stvari još jedan, dublji [[fizika]]lni smisao. Pomnožimo li obje strane matematičkog izraza [[masa|masom]] planeta ''m'', umnožak mase i konstante na desnoj strani ostat će konstantom, jer je masa konstanta za dani planet, a na lijevoj strani će umnožak:
:<math>m \times r \times v_n=konstanta</math>
Taj [[Množenje|umnožak]] predočuje važnu fizikalnu veličinu, [[moment količine gibanja]] (odnosno [[Kutna količina gibanja|kutnu količinu gibanja]]) oko [[žarište|žarišta]] [[elipsa|elipse]] u kojemu je [[Sunce]]. Prema tome, drugi Keplerov zakon tvrdi da je u sustavu Sunce - planet očuvan moment količine gibanja. To očuvanje jedno je od osnovnih zakona fizike, a odnosi se na fizičke sustave koji su izolirani (odvojeni od okoline). Zakon vrijedi za sve sustave u kojima se tijela gibaju oko neke osi, oko vlastite ili neke vanjske osi. <ref> [[Vladis Vujnović]] : "Astronomija", Školska knjiga, 1989. </ref>
==Izvori==
{{izvori}}
== Poveznice ==
*[[Johannes Kepler]]
*[[Keplerovi zakoni]]
| |||