Individuacija: razlika između inačica

Jung je personu definirao kao isječak iz kolektivne [[Psiha (psihologija)|psihe]]. Prvobitno značenje persone je maska koju je nosio glumac i koja je označavala ulogu u kojoj je nastupao. U psihološkom smislu persona predstavlja kompromis o tome kako pojedinac u [[Društvo|društvu]] izgleda. Analizirajući personu skida se maska i otkriva da ono što je izgledalo individualno (titula, zastupanje u ime institucije, zauzimanje službene poze, igranje društvene uloge i sl.) u stvaribiti kolektivno, a da je ono što je stvarno individualno u nama, zapravo jako teško otkriti.

Pojam individuacije upućuje ka otkrivanju istinske individualnosti u gotovo [[Religija|religioznom]] smislu, a nema ništa zajedničkog sa pojmom individualizam. Individualizam je namjerno isticanje navodne svojstvenosti nasuprot kolektivnih obzira i obveza, a individuacija, poredosim što predstavlja unutarnju kontemplaciju, znači bolje i potpunije ispunjenje i kolektivnih opredjeljenja kod čovjeka.

Ključna teorija koja se nalazi u osnovi individuacije je Jungova naučnaznanstvena teza da djelovanje nesvjesnog ima ciljnu usmjerenost i da se u odnosu na svijest ponaša kompenzatorski (kompenzacija = ''izjednačenje, zamjena''). Po njemu nesvjesna zbivanja (snovi, fantazije, glasovi, vizije...) kompenziraju [[Svijest|svjesno]] ja i sadrže sve one elemente koji su neophodniprijeko potrebni za samoregulaciju cjelokupne psihe. Svjesno i nesvjesno nisu neophodnonužno u međusobnoj suprotnosti, već se (kod slučaja aktivnog učešćasudjelovanja svijesti) međusobno dopunjuju do određene cjeline, do [[Jastvo|Jastva]] (Selbst). Ovu [[Sinteza|sintezu]] svjesno-nesvjesnih sadržaja Jung je nazvao [[transcendentna funkcija]]. Jastvo, kao rezultat transcendentne funkcije, ostaje čovjeku uvijek nadređena veličina, ali takva kojoj se [[svjesno ja]] ne protivi i nije joj podčinjeno, već joj je jednostavno pridodano.

Jung nije ni pokušao naučnoznanstveno definirati Jastvo, jer bi za tu operaciju jedan dio (ja) trebao definirati potpunost i cjelinu, koju u svom duhovnom smislu sadržava Jastvo. Stoga je za Jastvo zahtjevaozahtijevao bar vrijednost [[hipoteza|hipoteze]], koja je rezultat dubinskih promatranja, nalik onoj o strukturi [[Atom|atoma]]. Jung nije tvrdio da je konačno formulirao sve odgovore, smatrao je da u tom tamnom području [[Analitička psihologija|dubinske psihologije]] leže odgovori na pojedine zagonetke kojima se psihologija svijesti nije nikada čak ni približila, stoga je bio zadovoljan da se njegov obiman rad smatra istraživačkim pokušajem jednog odgovora.

{{citat|Individuacija znači postati pojedinačno biće, ukolikoako pod individualnošću podrazumijevamo našu najintimniju, krajnju i neusporedivu jedinstvenost, postati svoja Vlastitost (Selbst). Zbog toga bi se individuacija mogla prevesti kao «samoostvarenje» ili kao «samoispunjenje.....Tako je Vlastitost i cilj života, poštobudući da je ono najpotpuniji izraz sudbinske kombinacije, koja se naziva individua, i to ne samo pojedinog čovjeka, već čitave grupe u kojoj jedan dopunjava drugog, sve do potpune slike.». |Carl Gustav Jung}}