Slavonski dijalekt: razlika između inačica

 

===Osobine===

U slavonskom dijalektu još se uvelike čuva ''šć'', ''jt'', ''jd'', u neznatnoj mjeri ''čr''-, iznimno –''l'', gotovo redovito očuvan je akut, nerijetko i stariji oblici u množinskim padežima. Vjerojatno je da je inicijalno ''w'' plus poluglas rano dalo ''u''-, da je inicijalno ''vs''- dalo ''sv''-, da je samoglasno l dalo u ili možda zatvoreno o te da je praslavensko d’ dalo ''đ''. Ipak je lako moguće da je prethodno u primjerima tipa tuji dolazilo j, koje je u novije doba u Slavoniji slabije zastupljeno nego u hrvatskim štokavskim govorima u Bosni. Svakako su slavonski govori bili vrlo povezani s bosanskima, a to se vidi npr. iz promjene kratkoga ''i'' + ''r'' u kratko jat + ''r'' (npr. četjeri); ta je promjena bila stara, još iz doba prije zamjene jata. Posavski govori i u drugim se osobinama poklapaju s nizom bosanskih govora.

 

 

Nakon velikih seoba u znatnoj su mjeri prekinute veze slavonskih govora s [[Kajkavsko narječje|kajkavskima]], ali su rezultati tih veza još i danas očiti u pojedinostima. Svakako su u te veze bili najjače uključeni govornici sjeverozapadnih slavonskih govora, jer su tu kajkavci bili susjedi i jer su tu utjecaji drugih štokavskih govora bili slabiji nego u Posavini. Slavonski je razvoj bio prirodan: šwa je dalo a, kao uglavnom i drugdje u štokavštini, stražnji nazal dao je u, kao i drugdje među štokavcima. To je naravno, jer je u doba turske vlasti [[Slavonija]] osjetno gubila stanovništvo, pa je već tada privlačila stanovništvo siromašnih krajeva, a to se osobito događalo i poslije. Često su doseljenici bili upravo iz [[Hercegovina|Hercegovine]], pa su oni djelovali na fizionomiju govora domaćega stanovništva.

 

===Prostiranje===