Mato Vodopić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 5:
Studirao je [[filozofija|filozofiju]] i [[teologija|teologiju]] u Zadru. Bio je [[Dubrovačka biskupija|dubrovački]] [[biskup]] od [[1882]]. do [[1893]]. godine. Jedan je od prvih hrvatskih pripovjedača koji je tematski i stilski blizak [[realizam (književnost)|realizmu]]. Djelovao je i kao amater prirodoslovac, prikupljajući narodna imena biljaka koje je slao [[Bogoslav Šulek|B. Šuleku]]. U časopisu "[[Slovinac]]" samostalno je objavio dva popisa imena [[ptice|ptica]] i [[gmazovi|gmazova]].
Nakon [[1849]]. godine kuća braće Pucić je postala centar okupljanja dubrovačke inteligencije, u kojoj su se često navraćali (sem braće Pucić i Mate Vodopić) [[Antun Kaznačić]], kolovoz Kaznačić, Antun Paško Kazalić, [[Mato Natali]], [[Pero Marinović]], [[Ivo Vojnović]], [[Frano Supilo]] i mnogi drugi. Pridruživši se pokretu Srba katolika, Mato je podržavao ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, a onda ulazak u jednu unitarnu jugoslavensku državu. Život Mate Vodopić predstavlja način života jednog pripadnika kulturne obnove Dubrovnika, gdje su se Dubrovčani, iako svi rimokatolici, izjašnjavali kao Srbi i Talijani.
Njegov prvi rad, roman [[Marija Konavoka]] je ostao nedovršen, a objavljen je u dijelovima od 1863. Za ovaj roman je zanimljivo da su ga završili ''Nitko Vodopić'' (Matov brat), [[Juraj Carić]] i [[Marcelu Kušar]]. Njegov drugi rad, kratki roman, [[Tužna Jele]] je završen [[1868]]. godine, i bio je iznimno popularan među Dubrovčanima i Konavljanima (mnogo puta se ovaj rad i igrao na sceni Dubrovačkih ljetnih igara. Treći njegov rad, nezavršen isto kao prvi, Na doborskijem razvalinam , objavljen je 1881. godine.
Sve tri Vodopić knjige su tiskane u tiskari [[Dragutina Pretnera]], gdje su se tiskala djela na hrvatski jeziku i ćirilici. Od [[1878]]. do [[1884]]. godine Mato Vodopić je pisao u časopisu [[Slovinac]]. Još dvije knjige koje je poslije napisao su [[Đenevrija]]: Pilarska pripovijest i Pesme Mate Vodopić.
Godine [[1880]], 9. ožujka, dubrovačka općina je prihvatila ponudu Srpska dubrovačke omladine da se podigne spomenik na 300. godišnjicu rođenja pjesnika Dživa Gundulića i imenovala je komisiju, u kojoj su bili [[Medo Pucić]], [[Pero Budmani]], Ivo Kaznačić, [[Luko Zore]] i Mato Vodopić , koja je imala zadatak organizirati podizanje spomenika.
==Djela==
| |||