Hrvatsko proljeće: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 229:
Hrvatska i Hrvati su i desetljećima poslije bili etiketirani kao neprijateljski i nacionalistički. [[Slavko Eseš]] je u [[Obnovljeni život|Obnovljenom životu]] primijetio "''Ne znam i sumnjam da li su pisane knjige o nacionalizmu bilo kojeg jugoslavenskog naroda osim hrvatskog; da li uz knjigu Suvremeni hrvatski nacionalizam ima nešto slično npr. o makedonskom, slovenskom ili srpskom nacionalizma, i da li su autori i izdavači iz iste republike, dapače i nacije. Čini se da su taj "privilegij" stekli samo Hrvati. I to ih prati desetljećima. Nacionalizam, "maspok", ostat će, čini se, vječni hrvatski "epiteton ornans",kojim će se stalno upozoravati "šutljivu republiku" da ima da "ćuti", odnosno prigovarati joj da se ti "vampiri maspoka" ponovo javljaju, a "šutljiva republika" (istaknuto u originalu - S. E.) uglavnom "ćuti", kako se to navodi u [[NIN]]-u (br. 1993, od 12.3.1989) u članku "Vampiri maspoka"''".<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/83413 Obnovljeni život, sv. 45. br. 1.-2., 1990] Slavko Eseš: Vampiri maspoka</ref>
Sve su krabulje o bajnoj demokratskoj Jugoslaviji pale na slučaju hrvatskog proljeća i razotkrilo se demonsko totalitarističko lice jugoslavenskog režima koji nije prezao od najgrubljih kršenja ljudskih prava ni od faktičnog suspendiranja suverenosti jedne svoje republike koja je formalno trebala biti ravnopravna. Pokazalo se da je Jugoslavija policijska država. Tito je rekao da je u Jugoslaviji i previše demokracije («Ja sam uvijek govorio da za klasnog neprijatelja nema demokracije). Milicijske patrole, blokiranja ulica, pendrečenje studenata, odvođenje u zatvor, kazne... U nekima od milicijskih automobila sjede i politički potpornji te gnusne rabote, neki članovi Izvršnoga komiteta. Inspiratori milicijske racije. Rade pendreci. Stotine je studenata isprebijano, drugi su pohapšeni. Sve obavještajne službe radile su punom parom, s ovlastima u džepu za uhićenje svakoga. Bili su u pripravi i oružani teror i pojedinačna smaknuća. Božo Novak u članku o 1971., ne citirajući o kojim se osobama radi, iznosi "kako su se neki egzekutori sa žaljenjem kasnije osvrtali na to što nisu i nas tad uhvatili". Znalo se za tu praksu u komunističkim zemljama, ali većina je mislila: «Neće se to dogoditi i nama.» No, dogodilo se nakon 1971.! Za djela protiv naroda i države tijekom 1972. i 1973. po izjavama nekih osoba iz pravosuđa, izrečeno je najmanje 2000 osuda! Kroz procese prošli su, ne više desetci i stotine, nego tisuće ljudi. Najprije su u prosincu uhićeni [[Ivan Zvonimir Čičak]], [[Dražen Budiša]], [[Goran Dodig]]; 13. siječnja uhićeni su dr. [[Marko Veselica]], [[Vlado Gotovac]], dr. [[Vlatko Pavletić]], [[Ante Bruno Bušić]], dr. [[Franjo Tuđman]], dr. [[Šime Đodan]], dr. [[Hrvoje Šošić]], [[Jozo Bakulić Ivičević]], [[Zvonko Komarica]], [[Ante Glibota]] i [[Ante Bačić]]. Nešto poslije uhićeni su inž. [[Ante Todorić]] (direktor "[[Agro-kombinat]]a"), [[Mate Gabrić]] (direktor "[[Oriolik]]a"), [[Ante Marin]] (direktor "[[Školska knjiga|Školske knjige]]"), te mnogi drugi izvan Zagreba; Aco Aras, Pero Kriste i mnogi drugi. Inscenirani procesi nisu prestali 1972. i 1973. Nastavljeni su i poslije, a među njima je najdrastičniji proces [[Đuro Perica|Đuri Perici]], što je javnosti donekle poznato. Da bi sugovornici razumjeli Titovu rečenicu "kod nas ima previše demokracije" odnosno da demokracija u Jugoslaviji postoji samo za istomišljenike, Tito je nadodao da «''isključenje iz Partije ne vrijedi ni pišljiva boba ako ga pustiš da bude na položaju. On treba da ide s tog mjesta''». U tom duhu nastavio se masovni lov na ljude nastavio se. Ostavka do ostavke. Prozivke su išle u valovima. Najprije su zahvatile prvu liniju vodstva, pa sve dublje i dalje. Pljuštale su ostavke: [[Marko Koprtla]], [[Srećko Bijelić]], [[Janko Bobetko]] (kojega je Vrhovni komandant JNA još i suspendirao), [[Stjepan Ivić]], zatim i [[Antun Krajnović]], [[Dragutin Haramija]], i potpredsjednici Sabora Hrvatske: [[Maks Baće]] i [[Milivoj Rukavina]], [[Josip Đerda]] (potpredsjednik Savezne skupštine); članovi tadašnjeg Izvršnoga vijeća Hrvatske: [[Vjekoslav Prpić]], [[Josip Sentija]], [[Paško Periša]]; iz sudske vlasti i tužiteljstva: [[Dražen Sesardić]], [[Željko Dežmar]], [[Slobodan Budak]], [[Aco Vidović]], itd.; iz vojske: (osim onih još od prije u nemilosti kao general [[Ivan Rukavina]] i spomenuti Janko Bobetko) [[Srećko Manola]], [[Joža Skočilić]], [[Vladimir Mutak]], [[Šime Ivas]], [[Vlado Lončarić]], pukovnik Srnec i mnogi drugi; iz novinarstva: osim Nede Krmpotić, Božidara Novaka, Ive Bojanića, M. Baletića, Krešimira Džebe, Srećka Freundlicha, Ive Horvata , i mnogobrojni drugi novinari. <ref>[http://www.hkv.hr/vijesti/hrvatska/3694-krug-za-trg-subota-13-prosinca-u-11-sati.html Krug za trg - subota, 13. prosinca u 11 sati. 1.Tito i Hrvatsko proljeće 1971.], [[Hrvatsko kulturno vijeće]], 12. prosinca 2008. (izvadci iz knjige dr. Savke Dabčević-Kučar, «Hrvatski snovi i stvarnost '71», Zagreb 1997.)</ref>
== Inozemne reakcije ==
| |||