Saparmyrat Nyýazow: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 76:
== Životopis ==
 
Nyýazow je rođen u [[Ašgabat|Ašgabatu]], glavnom gradu [[Turkmenska Sovjetska Socijalistička Republika|Turkmenske SSR]]. Nakon potresa koji je pogodio Ašgabat 1948., Nyýazow je ostao siroče.<ref name=RH155>Hanks, 2010., str. 155.</ref> Karijeru je započeo 1950. u mjesnom trgovačkom sindikatu. [[Komunistička partija SSSR-a|Komunističkoj partiji]] pridružio se 1962. Diplomirao je 1967. na [[Lenjingradski politehnički institut|Lenjingradskom politehničkom institutu]] u [[Sankt Peterburg|Lenjingradu]], danas Sankt Peterburg. Polako se 1970-ih penjao kroz partijsku hijerarhiju. Između 1984. i 1985. radio je u [[Centralni komitet Komunističke partije SSSR-a|CK KP SSSR-a]] u [[Moskva|Moskvi]]. U ožujku 1985. imenovan je predsjednikom Vijeća ministara Turkmenske SSR, a u prosincu iste godine izabran je za prvog sekretara [[Turkmenska komunistička partija|Turkmenske KP]] (TKP). Za narodnog izaslanika u [[Vrhovni sovjet Sovjetskog Saveza|Vrhovnom sovjetu SSSR-a]] izabran je 1989.<ref name=Enciklopedija>Skupina autora, 2000., str. 374.</ref>
Nijazov je ostao siroče kao dječak. Otac mu je poginuo u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]], dok je ostatak obitelji stradao u razornom [[potres]]u koji je zadesio glavni grad [[Ašhabad]] [[1948.]] godine. Odrastao u sovjetskom sirotištu nakon čega ga je posvojila daljnja rodbina. Nijazov se [[1962.]] učlanio u [[Komunistička partija SSSR-a|Komunističku partiju SSSR-a]] gdje je ubrzo napredovao u hijerarhiji, da bi [[1985.]] stao na čelo Komunističke partije Turkmenistanske SSR (kasnije preimenovanu u Demokratsku stranku Turkmenistana).
 
Na prvim demokratskim izborima održanim u listopadu 1990., Nyýazow je izabran za predsjednika Turkmenske SSR.<ref name=Enciklopedija>Skupina autora, 2000., str. 374.</ref> Na izborima nije bilo protukandidata, a Nyýazow je dobio 98,3% glasova.<ref name=AA91>Armanini, 2002., str. 91.</ref> Turkmenistan je bio iznimka u SSSR-u zbog težnje da ostane povezan s [[Rusija|Rusijom]]. U ožujku 1991., Nyýazow je osigurao 95-postotnu podršku naroda u referendumu oko očuvanja Sovjetskog Saveza. Ovaj referendum, iako obilježen prijevrama, pokazao je strah Turkmenistana od gubitka ruske gospodarske podrške. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Nyýazow je bio primoran proglasiti neovisnost.<ref>Barrington, 2009., str. 157.</ref> Raspisao je referendum o neovisnosti za 26. listopada 1991., na kojemu je 94% birača glasovalo za neovisnost. Tri dana poslije, 27. listopada, Nyýazow je proglasio neovisnost Turkmenistana.<ref>Shoemaker, 2013., str. 285.</ref>
Nijazov je podržavao državni udar protiv [[Mihail Gorbačov|Mihajla Gorbačova]] i nakon raspada [[SSSR|Sovjetskog Saveza]] zadržao vlast u svojoj zemlji, postavši prvi predsjednik Turkmenistana.
 
[[22. listopada]] [[1993.]] nadjenuo si je uz postojeće ime i naziv Turkmenbaši (Türkmenbaşy ili Туркменбаши), što znači “Vođa svih Turkmena” po uzoru na [[Kemal Atatürk|Kemala Atatürka]], "Oca svih Turaka". [[29. prosinca]] [[1999.]] parlament (u potpunosti sklon Nijazovu) ga je proglasio je [[Doživotni predsjednik|doživotnim predsjednikom]].