Globalizacija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 2:
 
== Povijest ==
GlobalizacijaAko se fokusira samo na ekonomski aspekt, postoje različita tumačenja kad je globalizacija počela. Neki je datiraju u 16. stoljeće, u početak kolonijalizma, dok drugi to čine u doba stvaranja međunarodnih koncerna. Za neke pak proces globalizacije počinje s ukidanjem čvrstih deviznih tečajeva i s raspadom Istočnog bloka.<ref>Veselica, 2007, Prolegomena</ref> Ukupno govoreći, globalizacija svoje korijene ima u režimu slobodne [[Trgovina|trgovine]] čiji je glavni zagovornik bio [[Britansko Carstvo]] u [[19. stoljeće|19. stoljeću]], i koji je nestao za vrijeme [[Prvi svjetski rat|prvog svjetskog rata]] i uvođenjem [[protekcionizam|protekcionizma]] među ratom osiromašenim velikim silama.
 
Iako su pokušaji globalizacije započeli još nakon [[Drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]], taj proces se intenzivirao tek sa završetkom [[hladni rat|hladnog rata]] i uspostavljanjem [[SAD]] kao jedine globalne sile. U njoj je kao dominantna ideologija vladao ekonomski liberalizam te je agresivno promovirana globalizacija kao rješenje većine problema u suvremenom svijetu.
Redak 12:
==Cilj zagovornika globalizacije==
 
Cilj svih globalizatora je stvoriti jedinstvenu svjetsku vlast, s tim što su [[kolektivizam|kolektivističke]] ideologije kao [[boljševizam]] , [[fašizam]] i [[nacionalsocijalizam]] to željeli stvoriti silom, dok [[liberalizam]] to nastoji provesti djelovanjem [[ekonomski zakoni|ekonomskih zakona]] i slobodnog [[tržište|tržišnog]] liberalizma. Ako se zanemare različite ideološke maske raznih globalizatora kojima su privlačili sljedbenike, globalizacija je težnja za stjecanjem političkog, vojnog, obavještajnog, novčarskog, proizvodnog, medijskog ili trgovačkog [[monopol|monopola]] na svjetskom nivou. Globalizacija pokreće niz društvenih i političkih pitanja, upliće se u programiranje nacionalnih ekonomija, pozicionira ih u svjetskom gospodarstvu, ima snažan utjecaj na funkcioniranje socijalnih pitanja. Ukratko, "globalizacija zapravo znači denacionalizaciju" - ona otvara pitanja postojanja nacionalne države, suvereniteta, stvaranja novih transnacionalnih državnosti i identiteta.<ref>Milardović, 2004, str. 166</ref>
 
==Neoliberalni globalizam==
Redak 20:
==Metode globalizacije==
Globalizacija ima različite dimenzije poput komunikacijsko-tehničke, tehnološke, ekonomske, kulturne, građansko-društvene i radno-organizacijske. U svima njima zajednička je namjera sudionika tih strukura da slome jedinstvo nacionalne države i nacionalnog društva.<ref>Veselica, 2007, Prolegomena</ref>
Kao najlukavija ideologija za stjecanje svjetske vlasti liberali su najduže opstali zahvaljujući tome što su njihovi javni ciljevi pozitivni i sukladni pozitivnoj [[mehanizam tržišne selekcije|tržišnoj selekciji]] prema sposobnostima, iako im je tajno djelovanje često potpuno suprotno, usmjereno izigravanju slobodne tržišne konkurencije i održavanju vlasti u rukama uske [[elita|elite]]. Običaj modernih globalista je javno zagovarati jedno, a na tajnim sastancima raznih elitnih «klubova» koji uključuju državne funkcionare , [[poduzetnik|poduzetnike]], [[znanost|znanstvenike]], [[bankarstvo|bankare]], [[novinar|novinare]] i ostale «uglednike», donositi suprotne dogovore o tom kome [[tajna služba|obavještajne službe]] trebaju dostavljati povjerljive podatke o potezima konkurencije, kome treba krasti takve podatke; kome treba pomoći, a kome uskratiti pomoć; koga državne inspekcijske službe trebaju zaobilaziti, a koga pojačano nadzirati; koje [[znanstveni projekt|znanstvene projekte]] treba financirati, a koje kočiti; koga treba financirati, a koga ne; u kojim medijima se treba oglašavati, a u kojima ne; koga preko medija treba napadati, a koga hvaliti. Sve to suprotno je načelima slobodne tržišne konkurencije i predstavlja poništenje [[mehanizam tržišne selekcije|tržišnog mehanizma selekcije]] prema sposobnosti.
Line 29 ⟶ 30:
 
Antiglobalistički pokreti mogu uspjeti u svojim nastojanjima protiv negativnih efekata globalizacije samo povratkom na stvarni ekonomski liberalizam, bez zakulisnih obavještajnih igara, bez prikrivene [[monopol|monopolizacije]] i ograničavanjem svih oblika [[financijska agresija|financijske agresije]]. Najvažnije sredstvo im je internet kojim mogu širiti informacije o tajnim dogovorima političara, bankara i vlasnika medija koji [[manipulacija|manipuliraju]] masama.
 
== Izvori ==
;Bilješke
 
{{izvori}}
 
;Literatura
* [[Vladimir Veselica]]: "Globalizacija i nova ekonomija", Zagreb, 2007. ISBN 978-953-6113-43-9
* Anđelko Milardović: "Populizam i globalizacija", Zagreb, Centar za politološka istraživanja, 2004. ISBN 953-7022-07-2
 
== Vidi i: ==