Kralj: razlika između inačica

Hrvatskom nazivu titule kralj odgovara latinski naziv rex. Riječ poznaju svi [[slavenski jezici|slavenski jezici]]: [[hrvatski jezik|hrvatski]], [[srpski jezik|srpski]] i [[slovenski jezik|slovenski]] ''kralj'', [[ruski jezik|ruski]] ''коpоль'', [[češki jezik|češki]], [[slovački jezik|slovački]] ''král'', [[bugarski jezik|bugarski]], [[makedonski jezik|makedonski]] ''кpaл'', [[poljski jezik|poljski]] ''król''. Od [[Slaveni|Slavena]] su naziv preuzeli [[Mađari]] (''király''), [[bizant]]ski pisci (''ϰράλης''), [[Albanci]] (''kral'') i [[Turci]] (''keral''). Riječ vjerojatno potječe od osobnog imena [[franačka|franačkoga]] kralja i kasnijega rimskog cara [[Karlo I. Veliki|Karla I. Velikoga]] (768.–814.). Prvotni je slavenski oblik riječi po mišljenju mnogih slavista ''korl'' ili ''korlj''.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33677 Kralj - Hrvatska opća enciklopedija]</ref>

Za razliku od većine današnjih državnih uređenja u kojima se ljudi koji vode i upravljaju državom biraju, kraljevska titula obično je nasljedna (prenosi se [[rodbina|krvnim srodstvom]]). Postojala su dva načela nasljeđivanja [[kruna|kraljevske krune]]: načelo [[primogenitura|primogeniture]] kod kojeg najstariji sin nasljeđuje oca, i načelo [[seniorat|seniorata]], kod kojeg mlađi brat nasljeđuje starijeg.