|
|+ <br>Izvor: Läkartidningen Nr.21, 2001.
|----
! !! Prirodni uranijuran !! Osiromašeni uranijuran
|----
| U-238
|}
== Osiromašeni uranijuran==
Komercijalno se U-238 koristi u [[civilno zrakoplovstvo|civilnom zrakoplovstvu]] u izradi [[zaštitne oplate|zaštitnih oplata]] zbog visokog [[zračenje|zračenja]], [[medicina|medicini]], pri crpljenju nafte, [[brodogradnja|brodogradnji]].
==Streljivo od osiromašenog uranijaurana==
Streljivo od [[osiromašeni uranijuran|osiromašenog uranijaurana]] je oklopnoprobijajuće streljivo čiji projektili sadrže osiromašeni uranijuran, koji posjeduje manji udio [[Izotop|izotopa]] uranijaurana <sup>234</sup>U i <sup>235</sup>U nego prirodni uranijuran. Usljed velike gustoće (18,95 g/cm<sup>3</sup>) i čvrstoće uranijskihuranovih legura, njegova streljiva razvijaju veliku probojnost oklopa prilikom pogodka u cilj.
U ratovima u [[Bosna_i_Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], na [[Kosovo|Kosovu]], [[Afganistan|Afganistanu]], [[Irak|Iraku]], [[Srbija|Srbiji]] i [[Crna Gora|Crnoj Gori]] upotrijebljeno je 1,4 milijuna DU streljiva, koje odgovara masi od 400.000 kg.[http://www.fal.de/de/service/presse/2005-25-PB.pdf]
UranijskoUranovo streljivo sastoji se najvećim dijelom od uranijaurana, slitina s drugim kovinama kao [[Titanij|titanij]] ili [[molibden]]. Budući je uranijuran [[korozija|korozivan]], streljiva su obložena su tankim zaštitnim omotačem od drugih kovina.
DU streljivo (depleted uranium – osiromašeni uranijuran) najčešće su [[KE-Penetratori]], koji kroz čistu [[kinetička energija|kinetičku energiju]] probijaju oklope. UranijUran je za ovake vrste namjene svojstven zbog njegove gustoće i zbog osobine da se tako preformira prilikom udara, a da šiljak pri tome opstane. Zbog tog razloga uranijskouranovo strjeljivo označava se i kao “samooštravajuća”. Dodatni efekt je i u tome što se prilikom zabijanja streljiva u čvrsti cilj može stvoriti uranijskauranova prašina, koja se u kontaktu s zrakom spontano zapali. Ovaj efekt predstavlja neku vrstu ''[[overkill]]a'' (višestrukog uništenja).
Prema testovima vojske SAD-a [http://www.friedenskooperative.de/themen/gifte-07.htm]18-70% DU-streljiva izgara i [[oksidacija|oksidira]] u ektremno male čestice. 120 mm [[granata]] stvara 900-3.400 g uranijskeuranove oksidacijske prašine. Ovi [[aerosol]]i sastoje se od 50-96% udišnih čestica, a od kojih opet 52-83% se ne mogu u plućima razgraditi, tj. ostaju u njima duži vremenski period. UranijskaUranova streljiva najčešće nalaze primjenu kod tenkova, automatskih topova kao i [[krstareći projektil|krstarećih projektila]] (cruise missile).
== Djelovanje==
Pored uništavajućeg efekta uranijuran je opasan zbog njegove [[radioaktivnost]]i i kemijske otrovnosti.
=== Radioaktivnost===
Osiromašeni uranijuran koji ima [[specifična aktivnost|specifičnu radioaktivnost]] <!-- valjda specifičnu radioaktivnost?? --> od cca. 15 [[Bq]]/mg (+ dodatno još cca. 25 Bq/mg od raspadajućih čestica) slabo je radioaktivan. Ipak doza koja duže vremenski djeluje može oštetiti [[DNK|DNA]] i izazvati [[rak (bolest)|rak]]. U [[pluća|plućima]] čestice mogu izazvati lokalno povećano zračenje upravo kroz alfa zrake. O rezultatitma štetnosti relativno slabog radioaktivnog zračenja postoji nejedinstvo.
Prema znanstvenicima S. Fetteru ([[Sveučilište Maryland]]) i F. von Hippelu ([[Sveučilište Princeton]]) od jednog streljiva nastane 1 kg aerosola uranijskoguranovog oksida.
Efektivna doza inhaliranog osiromašenog uranijaurana, koji je nastao obogaćivanjem prirodnoog uranijaurana, iznos 119 mSv po gramu uranijaurana, stoji u info brošuri WISE-UranijprojektUranprojekt [http://www.abstractnow.com/4now/artikelansicht/105/Sonderbare_Gesch%E4fte_mit_der_Wiederanreicherung_aus_Atomabf%E4llen/1187/Radioaktivität.html]. Prosječno pozadinsko zračenje u prirodi je cca. 2,4 mSv godišnje. 0,02 g aerosola uranijskoguranovog oksida odgovara količini pozadinskog godišnjeg zračenja.
=== Kemijsko djelovanje ===
UranijUran djeluje kemijski kao i ostali teški metali i šteti kao otrov razmjeni materije unutarnjih organa, posebno bubrega. Kemijska otrovnost od posebnog je značenja u prvim tjednima nakon zagađenja većim količinama uranijaurana.
=== Posljedice ===
Nedirnuto streljivo ne predstavlja nikakvu opasnost, jer metalni mantil oko nje spriječava toksično djelovanje oko njega. Glavna kritična točka je da se prilikom zabijanja streljiva u čvrsti cilj stvara aerosol čestica od finog uranijaurana i uranijskoguranovog oksida koje može duboko dospjeti u dišne puteve ili prehranom u [[krv]]. Najveći dio čestica (90%) biva prema podacima [[WHO|WHO-a]][http://www.who.int/mediacentre/factsheets/fs257/en/] u roku par dana odstranjen iz krvi, a 98% uranijaurana koji je dospio hranom organizam odstrani, a da ne dospije u [[krv|krvne putove]]. Međutim, nerazgrađene čestice mogu se do 8 godina nastaniti u plućima i tamo izazvati lokalno povećano zračenje.
Što se tiče količine uranijskeuranove prašine, važno je spomenuti da samo cca. 10% od 20- i 30 mm-og streljiva koje se ispuca iz avionskih topova svoj cilj i pogodi. 90% uranijskog streljiva završi u zemlji i ne stvara aerosole. Stoga je potrebno količinu uranijske municije usporediti s vjerojatnosti pogodaka i prosječnom količinom korištenog uranija prilikom pogodka u čvrsti cilj, da bi se dobila količina nastalog uranijskog oksida. Dodatni problem je u tome, da količna aerosola jako varira od brzine ispucanog projektila i kuta pod kojim se zabije u čvrsti cilj.
Potencijalnu opasnost predstavljaju i projektili u zemlji koji u roku od 5 do 10 godina potpuno koroziraju i tako uranijom zagađivaju vode. Krajem 2000. godine provedena mjerenja od IAEA u bivšoj Jugoslaviji, pokazala su minimalno povećanje koncentracije uranija u vodama u usporedbi s prirodnim vrijednostima. 2003. godine prema izvještaju [http://postconflict.unep.ch/publications/BiH_DU_report.pdf]UNEPA-a (United Nations Environment Programme), pronađen je u Bosni i Hercegovini osiromašeni uranij u zraku, vodi za piće i u zemji. S tim u vezi preopručuje se višegodišnji nadzor uzimanjem uzoraka vode, a u međuvremenu upotreba drugih izvora vode.
| 