Dekonstrukcija: razlika između inačica

Dodana 2 bajta ,  prije 8 godina
bez sažetka
No edit summary
No edit summary
<!-- Ovaj odlomak nema previše smisla i nejasno je artikuliran -- Dekonstrukcija je izuzetno kontraverzna doktrina u akademskom svijetu dok se u javnosti često upotrebljava kao primjer koliko su akademci i intelektualci neupućeni u životne stvarnosti. Bez obzira na to dekonstrukcija je iznimno moćna doktrina u filozofiji, književnosti i arhitekturi kao sustav za stvaranje kritike i teorije.-->
 
Doktrinu dekonstrukcije je J. Derrida počeo graditi od kraja 1960.-ih godina, da bi 1980.-ih godina ona postala svojevrsni trend u društvenim znanostima. Središnja pretpostavka dekonstrukcije jest, da cjelokupna književnost (uključivo znanstvenu) i filozofija Zapada počiva na ''metafizici prezentnosti'', gdje su u riječima implicira dogmatski i spekulativni sadržaji koji - prema Derridi - ne mogu proći kritičku evaluaciju,<ref>[http://books.google.com.au/books/about/Speech_and_Phenomena_and_Other_Essays_on.html?id=N4v2AkGMnqcC "Speech and Phenomena And Other Essays on Husserl's Theory of Signs"], Jacques Derrida, Northwestern University Press, 1973., str. 4-54–5 </ref> iz razloga što svako vrijeme ima svoje dogme i svoje spekulacije.<ref>[http://books.google.com.au/books/about/Writing_and_Difference.html?id=nsyH7x41RpsC "Writing and Difference"], Jacques Derrida, Routledge 1978., str. 353</ref> Prema Derridi, nije od ovakvih poteškoća slobodan ni svakodnevni jezik, jer i on koristi jezik i značenja metafizike Zapada<ref>[http://books.google.com.au/books/about/Positions.html?id=OCJonuW4L_EC "Positions"], Jacques Derrida i Henri Ronse, University of Chicago Press, 1982.</ref> Kada se tekst podvrgne dovoljnoj analizi u potrazi za njegovim smislom, dolazimo zapravo do gubitka značenja (grč. ''aporia'').<ref>[http://books.google.gr/books?hl=hr&id=i3ecdVgknGkC&q=aporia#v=snippet&q=aporia&f=false "The Invention of Deconstruction"], Mark Currie, Palgrave Macmillan, 2013., str. 77</ref> Prema Derridi, nije od ovakvih poteškoća slobodan ni svakodnevni jezik, jer i on koristi jezik i značenja metafizike Zapada.<ref>[http://books.google.com.au/books/about/Positions.html?id=OCJonuW4L_EC "Positions"], Jacques Derrida i Henri Ronse, University of Chicago Press, 1982.</ref>
 
U knjizi ''Higher Superstition'' iz 1994. god. optužuju Gross i Levitt Derridu i njegove pobornike da su pokrenuli val ogorčenog polemiziranja i osporavanja svega, pri čemu Derrida dolazi u ironičnu poziciju da inzistira da neki tekstovi - osobito njegovi vlastiti - ipak imaju jedan posve određeni značaj: takav koji potvrđuje ispravnost njegovih teza. Pri tome opažaju da se filozofi rijetko uspijevaju okoristiti idejama koje predlaže Derrida, ali ih na jedan pomodni način naveliko koriste literarni kritičari; naposljetku nalaze da u svojim tekstovima one točke koje ne može objasniti popunjava Derrida "čistim blefiranjem" (eng. ''sheer bluff'') i neutemeljenom pretencioznošću, koju nasljeduju i Derridini "klonovi" među ljevičarskim intelektulcima koji na neprincipijelan način dovode u pitanje smisao cjelokupne literature i znanosti Zapada.<ref>[http://books.google.hr/books?id=qXXtDEgo9V8C&q=trendy#v=snippet&q=bluff&f=false "Higher Superstition: The Academic Left and Its Quarrels with Science"], Paul R. Gross i Norman Levit, JHU Press, 1997., str. 49-50 i 75-79</ref>