Svetozar Rittig: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Dopunjeno! NIje još sasvim završen životopis, ali bitno je tu. |
|||
Redak 1:
Msgr. dr. '''Svetozar Ritig''' ili '''Rittig''' ([[Brod na Savi]], [[6. ožujka]] [[1873]]. - [[Zagreb]], [[21. srpnja]] [[1961]].), hrvatski
==Župnik i crkveni povjesničar==
Studira bogosloviju u Sarajevu, Đakovu, Beču i Rimu. Zaređen za svećenika [[1895]]. Neko je vrijeme bio tajnik biskupa [[Josip Juraj Strossmayer|Strossmayera]], čije političke ideje prihvaća. Predaje crkvenu povijest u Đakovu i na Bogoslovskom fakultetu u Zagrebu. Neko je vrijeme bio urednik ''Katoličkog lista'' u Zagrebu. Doktorirao je u Beču [[1902]]. Objavljuje znanstvena djela iz crkvene povijesti.
===Župnik središnje zagrebačke župe===
Godine [[1915]]. imenovan je župnikom župe Sv. Blaža, a [[1917]].–[[1941]]. je župnik središnje zagrebačke župe Sv. Marka. Istakao se zaslugama za Crkvu i u znak priznanja imenovan papinskim tajnim komornikom i opatom sv. Helene od Podborja. Umirovljen je [[1954]]., ali je kao znanstvenik ostao aktivan i dalje.
Bio je čovjek velikog obrazovanja i širokog duha. Njegov župni dom na Gornjem gradu u Zagrebu bio je sastajalište umjetnika i intelektualaca. Razvio je karitativnu djelatnost,pokrenuo župski list. Uz pomoć [[Ivan Meštrović|Meštrovića]] i [[Jozo Kljakovića|Joze Kljakovića]] obnovio je i umjetnički obogatio [[Crkva sv. Marka (Zagreb)|crkvu sv. Marka]] na Markovom trgu u Zagrebu.
===Hrvatska crkvena povijest i Staroslavenski institut===
Glavni mu je znanstveni interes bio hrvatska crkvena povijest za koju je ostavio vrijedne priloge. Njegovo najvažnije znanstveno djelo je ''Povijest i pravo slovenštine u crkvenom bogoslužju, s osobitim obzirom na Hrvatsku, I. sveska od 863 – 1248'' (Zagreb [[1910]].). Godine [[1947]]. postaje redovni član [[Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti|JAZU]].
U Zagrebu pokreće osnivanje staroslavenske akademije, kao nastavak ugasle krčke, koja [[1952]]. postaje [[Staroslavenski institut]]. Na njegovom je čelu sve do smrti. Institut (kasnije ''zavod'') nosio je [[1961]].–[[1997]]. njegovo ime, a danas ima prvobitni naziv.
==Političko djelovanje==
U politički život ulazi kao pristaša [[Josip Juraj Strossmayer|Strossmayer]]ove politike. Zalaže se za ujedinjenje [[Južni Slaveni|južnoslavenskih]] naroda na [[federacija|federalističkim]] načelima, čemu ostaje vjeran do smrti.
===U Austro-Ugarskoj===
Član je [[Hrvatska stranka prava|Hrvatske stranke prava]], koja je od [[1905]]. članica [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]]. Zastupnik kotara [[Đakovo]] u Saboru [[1908]].–[[1918]]. Godine [[1917]]. putuje u Švicarsku, uspostavljajući vezu između Sabora i emigrantskog [[Jugoslavenski odbor|Jugoslavenskog odbora]]. Godine [[1918]]. član je [[Narodno vijeće SHS-a|Narodnog vijeća SHS-a]].
===U Kraljevini SHS (do 1929.)===
Nakon uspostave [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]] pridružio se stranci [[Hrvatska zajednica]]. Član je '''Privremenog narodnog predstavništva''' [[1919]].–[[1920]]. Godine [[1919]]. u ime katoličkih biskupa [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]] sastavio je memorandum za [[Vatikan]], tražeći priznanje nove države, i osobno ga predao papi.
Hrvatske "građanske" stranke doživjele su fijasko na izborima za [[Ustavotvorna skupština Kraljevine SHS|Ustavotvornu skupštinu]] [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevine SHS]] [[28. studeni|28.studenoga]] [[1920]]., te još veći na izborima za Narodnu skupštinu Kraljevine SHS [[1923]]. i [[1925]]. Tek [[1927]]. osvajaju u koaliciji [[Hrvatski blok]] dva mandata ([[Ante Pavelić]] i [[Ante Trumbić]]. U Zagrebu, međutim, Ritig je uzastopce biran za zastupnika u Gradskom zastupstvu, tako da je na toj funkciji 1917.–1932. Inzistira na potrebi radikalnijeg rješavanja socijalnih problema.
===Nakon proglašenja Šestojanuarske diktature===
Nakon proglašenja [[Šestojanuarska diktatura|šestojanuarske diktature]], u siječnju [[1929]]. zajedno sa [[Mile Budak|Milom Budakom]] razgovara sa [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]], dan prije njegovog odlaska u emigraciju. (Pavelić je [[1927]]. bio izabran za zastupnika Narodne skupštine [[Kraljevine SHS]] na listi [[Hrvatski blok|Hrvatskog bloka]], u kojem je bila i [[Hrvatska federalistička stranka]].). Tada je bilo dogovoreno da će raditi na rušenju Jugoslavije.''(Tko je tko u NDH)''.
Međutim, Ritig je stalno nastojao na hrvatsko-srpskom pomirenju i na postizanju kompromisa s dvorom. Vodio je tzv. "Poklonstvenu delegaciju" kralju [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandru]] u Beograd, što mu je prskrbilo nemali broj protivnika u Hrvatskoj. Zastupa federalizam, ali njegove su nade u postizanje sporazuma iluzorne. ''(Tko je tko u NDH; Petešić, str. 132)''
====Govor protiv Pavelićeve politike 1929.====
Na sjednici Gradskog vijeća Zagreba, [[28. studeni|28. studenoga]] [[1929]]., održao je govor u kojem žestoko kritizira djelovanje [[Ante Pavelić|Ante Pavelića]], koji se u emigraciji, već tada, po Ritigovoj procjeni stavio u službu tuđinskih (talijanskih i mađarskih) ciljeva. S obzirom na ono što se dogodilo po uspostavi [[NDH]] [[1941]]., govor djeluje proročanski. Nasuprot teritorijalnim presizanjima tuđinaca (osobito talijanskom prema Dalmaciji), kaže Ritig, nužno je očuvati jugoslavensku državu. U ovom govoru upotrijebio je parolu ''Ne tražimo tuđe, ali ne dajemo ni svoje!'', koju je, efektno skraćenu ("Tuđe nećemo – svoje ne damo!") upotrijebio [[Josip Broz Tito]] u jednom govoru na Visu [[1944]]. i brzo je postala čuvena.
:Posljednji krvavi događaji i strahovita otkrića uzbuđuju savjest i dušu svakog našeg građanina, a vjekovni neprijatelji hrvatskog naroda trljaju zadovoljno svoje ruke i vrebaju na naš teritorij, na naš hrvatski, na naš državni teritorij. (…)
:Gospodo! Grad Zagreb je postao velik po tome, što je on nosilac i apostol ove jugoslavenske misli, kao narodnog vjerovanja i ispovijedi svih nas, koji smo sa tri imena bili razdvojeni u nekoliko država. Mi znamo da nad našom zemljom ima oblaka, ali otvoreno ovdje kažemo, da za nas Hrvate druge obećane zemlje nema nego Jugoslavija. Nema je, jer rješenje svih naših želja i svih naših težnja jedino je moguće u Jugoslaviji, jer ona obuhvaća čitav naš teritorij u kome žive Hrvati. Zato sav onaj rad dr. [[Ante Pavelić|Pavelića]], generala [[Stjepan Sarkotić|Sarkotića]] i ne znam kako se sve tko od njih zove, kao i njihovih drugova, ne izvire iz genija hrvatskog naroda, ne izvire iz njegove kulturne tradicije i političkih interesa, nego iz službe tuđinskoj misiji, tuđinskoj politici. (…) Zar nije zločin igrati se sudbinom Dalmacije, u kojoj se rodila hrvatska državna misao? (…) Nema, gospodo, Hrvatske bez Dalmacije! Nema ni Jugoslavije bez Dalmacije! Mi poštujemo veliku talijansku kluturu. Mo smo s talijanskim narodom stajali i stojimo u uskim vezama, želimo to i dalje, jer smo narod miroljubiv i ne tražimo tuđe, ali ne dajemo ni svoje! ''(Petešić, str. 133-134)''
===Djelovanje 1934.-1941.===
Nakon ubojstva kralja [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra]], godine [[1934]]., četvrti je potpisnik memoranduma za uređenje unutarnjih prilika u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]], upućenog regentu princu [[Pavle Karađorđević|Pavlu]]. Prvi je potpisnik bio zagrebački nadbiskup [[Antun Bauer]], drugi [[nadbiskup-koadjutor]] [[Alojzije Stepinac]], treći splitski biskup Bonefačić. Slijedili su potpisi četrdesetak najuglednijih ljudi iz Hrvatske. Tekst memoranduma pripisuje se [[Ivan Meštrović|Ivanu Meštroviću]], a prvi zahtjev bio je puštanje [[Vladko Maček|Mačeka]] iz zatvora. ''(Petešić, str. 132)''
Kada su u Zagreb počeli dolaziti izbjeglice iz [[nacizam|nacističke]] Njemačke, osobito [[Židovi|židovski]] bjegunci pred [[Holokaust|holokaustom]], osnovao je [[1936]]. crkveni odbor za njihovo zbrinjavanje.
===Drugi svjetski rat: priključenje NOP-u===
Nakon uspostave [[NDH]], krajem lipnja [[1941]]. [[ustaše|ustaška]] vlast ga je planirala uhititi. Doznavši za to, [[30. lipanj|30. lipnja]] [[1941]]. odlazi iz Zagreba kod svojeg brata u [[Novi Vinodolski|Novom Vinodolskom]], na području koje je okupirala Italija, a koncem kolovoza u Selce. Ubrzo, preko organizacije [[Komunistička partija Hrvatske|Komunističke partije Hrvatske]] u Selcima, stupa u kontakt s [[Narodnooslobodilački pokret|Narodnooslobodilačkim pokretom]] (NOP) i novčano ga pomaže.
Dva dana po kapitulaciji Italije (tj. [[10. rujan|10. rujna]] [[1943]].) organiziran je njegov put automobilom u [[Otočac]], gdje se susreo sa predsjednikom [[AVNOJ]]-a dr. [[Ivan Ribar|Ivanom Ribarom]], [[Andrija Hebrang|Andrijom Hebrangom]] i drugim vođama [[Narodnooslobodilački pokret|NOP-a]]. Drugi dan vratio se u Selce. Nekoliko dana kasnije pratio je dr. [[Ivan Ribar|Ivana Ribara]] u posjeti [[Krk|krčkom]] biskupu dr. [[Josip Srebrnić|Josipu Srebrniću]], kojega pokušavaju nagovoriti da pruži podršku [[Narodnooslobodilački pokret|NOP-u]] i pošalje nekoliko svojih svećenika za [[vjerski referenti u NOB|vjerske referente]] na oslobođeno područje. Srebrnić je to međutim odbio, a godinu dana kasnije uputio je kleru svoje biskupije okružnicu kojom osuđuje NOP i zabranjuje suradnji s njim.
Na Drugom zasjedanju [[ZAVNOH]]-a u [[Plaški|Plaškom, [[12. listopad]]a [[1943]]., održao je govor, koji je tiskan u ''Vjesniku Jedinstvene Narodno-oslobodilačke fronte Hrvatske'' u broju od [[20. studeni|20. studenoga]] [[1943]]. kao uvodni tekst, a dvaput je tiskan i kao brošura na ciklostilu.
:(…) Ja sam u javnom radu ostario i kako sam ostario, tako sam i oslabio, ali vam mogu reći, da nikad nisam bio ni na jednoj skupštini, koja je iznijela ovako zdrave misli, ovako velike političke ideje, kao ova naša današnja skupština. ( …) ne mogu drugo da kažem, nego da je za moju dušu ovaj čas svijetli uskrs i jasno viđenje, kako ćemo uistinu ostvariti ubrzo sve ono za čim vi težite i za čim smo se mi stariji od mladosti borili, ali nismo mogli uspjeti, a nismo mogli uspjeti jer nismo bili ovako složni, odlučni kao vi. (…) U našim saborima i u našim skupštinama vazda su stranke i partijenastojale više na svojim partijskim nego zajedničkim i narodnim interesima. Ovu prednost naročito vam priznajem, dragi komunisti. (…) Vi ste pokazali narodu pravi put narodnoga političkoga rada. Pod dojmom ove velike historijske činjenice, mogu slobodno ovdje naglasiti, da je samo ova sloga omogućila vaše velike vojničke i političke uspjehe. (…) Malobrojni i nenaoružani u početku svoje borbe, vi ste se s neviđenim eleanom othrvali dušmaninu, obranili rođenu grudu, spasili čast i obraz svoga naroda. (…) Druge jače države su podlegle. Jugoslavija nije podlegla. (…) To je najveća slava našega naroda za ovo 1200 do 1300 godina što smo ovdje. Ali to je najjače jamstvo za opstanak i budućnost našeg naroda.
:Vi ste, drugovi, izvršili još drugo veliko djelo. Vi ste uspostavili i uskrsnuli bratstvo i slogu između srpskoga i hrvatskoga naroda. I tim ste pokazali budućim pokoljenjima, kako je ovo naša zajednička domovina, koju jednako ljubimo, pa zato za nju jednako i umiremo. (…) Vi ste od svojih vođa netom čuli velikih riječi. Usadite ih duboko u svoju dušu. Kako ste veliki vojnici i junaci, tako budite i veliki učitelji i novih, zdravih narodnih i političkih misli i načela što ste ih ovdje čuli.
:Moram vam reći još nekoliko rijeći kao svećenik. Mi svećenici bili smo uvijek narodni ljudi. (…) Hrvatski svećenik Štos, veliki naš pjesnik, bio je onaj čovjek, koji je banu Jelačiću predložio da ukine kmetstvo u cijeloj Hrvatskoj. Narod se onda borio za Austriju i bio prevaren. Danas se to više neće dogoditi. Poznat vam je naš veliki hrvatski biskup Strossmayer koji nas je učio slozi i ljubavi hrvatskog i srpskog naroda. Nažalost u posljednje vrijeme mnogi su naročito mladi svećenici zaboravili na ovu svoju narodnu i kršćansku dužnost. Ovo što su mlađi bsvećenici sada učinili jeste izdaja narodnih ideala. To je peta kolona, koja je izdala osjećaje svoga naroda. (…)
:Vjerujem, da uskrs našega naroda nije daleko. Bog će nam ga dati.
Imenovan predsjednikom komisije za vjerske poslove. Poslije rata Rittig je biran na razne političke dužnosti.
Zdušno se zalagao za potpisivanje sporazuma između [[SFRJ]] i Vatikana, do čega je konačno došlo tek [[1966]]., nakon njegove smrti.
==Literatura==
*''[[Hrvatski leksikon]]''
*[[Ćiril Petešić|Petešić, Ćiril]]: ''Katoličko svećenstvo u NOB-u 1941-1945'', Zagreb: Vjesnikova press agencija i Globus, 1982. (str. 130–154)
*''[[Tko je tko u NDH]]''
[[Kategorija:Hrvatski političari|Ritig, Svetozar]]
| |||