Razlika između inačica stranice »Manastir Krka«

bez sažetka
Iznad glavnog ulaza u manastir jest kameni natpis iz tzv. 1402. godine. Vidno je da
je krivotvoren. Izvorno je postavljen u crkvi i ubrzo je prenesen iznad glavnog ulaza, na najuočljivije mjesto. Taj čin a izvršio je arhimandrit Jerotej Kovačević 1859. godine, čemu je prisustvovalo više ljudi. Otkako je na tom mjestu, kameni natpis postaje znan. Uskoro se našao čovjek kojem je autentičnost napisa bila sumnjiva. Bio je to dr [[Luka Jelić]].<ref> [http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.65]</ref> Jelić je pozvao da se natpisi manastira u Dalmaciji sustavno ispitaju. Njegov poziv nije bio prihvaćen. Vladika Nikodim Milaš reagovao je na neznanstveni način i uskoro je nakon izdavanja »Pravoslavne Dalmacije«
1402. godina postala je pojam koji su svi znali, a niko nije ni pokušavao da posumnja u tačnost te godine. Srpski povjesničari koji su ukazali na falsifikat su [[Milenko Pekić]],<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, 57-67]</ref> Dušan Berić<ref>Dušan Berić, Tri verzije o postanka manastira Krke, Srpska riječ, Zagreb, 9/1951, 351, 2</ref><ref>Dušan Beri&#x107Berić, Zapisi popa Silvestra iz Islama sredinom XVIII vijeka, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, Beograd, 28/1962, 3-4, 16</ref><ref>Dušan Berić, Tragom jednog domaćeg ikonopisca, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split, 52/1950, 182 </ref> i [[Milan Radeka]],<ref>Radeka, Milan, Prilozi o spomenicima kulture kod Srba u sjevernoj Dalmaciji. Almanah Srbi 1 pravoslavlje u Dalmaciji i Dubrovniku, Zagreb 1971, 174</ref> čije su procjene datirale starost natpis za cijelih tri stoljeća kasnije. Natpis iz 1402. godine napisan arapskim ciframa, ne može se povezati s pravoslavnim porijeklom, jer je tada kod pravoslavaca korišteno sasvim različito datiranje.<ref> [http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.58]</ref> Eparhija dalmatinska u svom "Shematizmu" od 1873. do 1903. godine piše u svakom izdanju sve do 1890. g. da "se ne zna kad je i od koga manastir osnovan, nikakvih istoričkih podataka nema". Godine od 1890. pa do 1903. g. se ukazuje da se pogledaju ranija izdanja.<ref> [http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.58]</ref>
 
Natpis s zaglavlja i žrtvenika svjedočanstvo su da je u 15. i 16. stoljeću postojala zgrada, no nikako ne potvrđuju da je pripadala pravoslavcima, što je vidno iz izvješća ninskoga biskupa 1598. godine. Najstarija godina koja pominje pravoslavne redovnike u krčkom samostanu jest 25. kolovoza 1648. koja je spomenuta u terminaciji 20. studenoga 1649.. Tim dokumentom generalni providur, dozvolom zadarskog nadbiskupa daje kaluđerima sv. Arhangjela katoličku crkvu Bl. Gospe Maslinske pod Zadrom na privremenu upotrebu, iz čega slijedi da je uvedenje pravoslavnih samostana u Krupi i na Krki bilo u razdoblju od 1598. do 1642. godine..<ref> [http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.59]</ref>
Doba Osmanskih osvajanja bila su teška vremena za katolički samostan. Više puta spaljen je i uništen od strane [[Osmansko Carstvo|Turaka]]. Usprkos tome samostan nisu ugasila ni paljenja ni pustošenja. Redovnici ovog samostana su još u 17. stoljeću izjavljivali da "''se priznaju Hrvatima i katolicima''".<ref name="Marčinko">{{hr icon}}[http://www.vjesnik.com/Pdf/1999%5C08%5C19%5C15A15.PDF Vjesnik] Pravoslavni samostan je sagrađen na temeljima rimokatoličkog samostana </ref> <ref name="Japundžić"> </ref>. Isti katolički redovnici su bili prisiljeni pobjeći pred turskim provalama i progonima. Sklonili su se u Zadru, gdje im je papa [[Inocent X.]] [[1655.]] dao dvije crkve, koje su bile u vlasništvu [[Franjevci trećoredci glagoljaši|franjevaca trećeredaca glagoljaša]].
 
Najstarija godina koja pominje pravoslavne redovnike u krčkom samostanu jest 25. kolovoza 1648. koja je spomenuta u terminaciji 20. studenoga 1649.. Tim dokumentom generalni providur, dozvolom zadarskog nadbiskupa daje kaluđerima sv. Arhangjela katoličku crkvu Bl. Gospe Maslinske pod Zadrom na privremenu upotrebu, iz čega slijedi da je uvedenje pravoslavnih samostana u Krupi i na Krki bilo u razdoblju od 1598. do 1642. godine..<ref> [http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.59]</ref>
 
Redovnici ovog samostana su još u 17. stoljeću izjavljivali da "''se priznaju Hrvatima i katolicima''".<ref name="Marčinko">{{hr icon}}[http://www.vjesnik.com/Pdf/1999%5C08%5C19%5C15A15.PDF Vjesnik] Pravoslavni samostan je sagrađen na temeljima rimokatoličkog samostana </ref> <ref name="Japundžić"> </ref>. Isti katolički redovnici su bili prisiljeni pobjeći pred turskim provalama i progonima. Sklonili su se u Zadru, gdje im je papa [[Inocent X.]] [[1655.]] dao dvije crkve, koje su bile u vlasništvu [[Franjevci trećoredci glagoljaši|franjevaca trećeredaca glagoljaša]].
 
U kasnijem ugovoru sa franjevcima, samostanski redovnici su izjavili da "''žive u službi grčke Crkve staroga ilirskoga ili hrvatskoga jezika''" <ref name="Marčinko" /> <ref name="Japundžić" />.
 
Doba Osmanskih osvajanja bila su teška vremena za katolički samostan. Više puta spaljen je i uništen od strane [[Osmansko Carstvo|Turaka]]. Usprkos tome samostan nisu ugasila ni paljenja ni pustošenja.
 
 
119

uređivanja