Povijest astronomije: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 249:
[[Fotografija]] se u astronomskoj spektroskopiji upotrebljava od 1850-tih godina. Zvijezde po spektrima prvi klasificira [[Angelo Secchi]] (1818. – 1878.) u razdoblju od 1860. do 1870. Krajem 19. stoljeća postalo je očito da pojave u spektru ovise o [[temperatura|temperaturi]] zvijezde, pa se na osnovi spektralne klasifikacije ([[spektralni razred]]) može ustanoviti na kojoj se temperaturi nalaze svijetleći slojevi zvijezda. Zbog toga je spektrima porasla vrijednost i oni pridonose daljem fizičkom opisu zvijezda. Fotografski album od oko 200 000 zvjezdanih, klasificiranih spektara, izlazi od 1918. do 1924.; to je [[Harvard]]ski katalog [[Henry Draper|Henrya Drapera]] (1837. – 1882).
 
Uspoređivanje snaga zračenja zvijezda sa zvjezdanim temperaturama, što je [[Ejnar Hertzsprung]] (1873. – 1967.) učinio 1905., a dijagramom prikazao 1913. [[Henry Norris Russell]] (1877. – 1957.), ukazuje na fizičku suštinu zvijezda. [[Hertzsprung-Russellov dijagram]] (poznat pod kraticama '''HRD''' ili '''HR dijagram''') odražava trenutno fizičko stanje zvijezde, njezinu strukturu, izvor energije i razvitak. Godine 1879. ustanovio je [[JosephJožef Stefan]] (1835. – 1893.) [[pokus]]om, a 1884. [[Ludwig Boltzmann]] (1844. - 1906.) [[teorija|teorijski]], da je ukupan tok energije sa zagrijanog tijela razmjeran četvrtoj potenciji temperature ([[Stefan-Boltzmannov zakon]]). Tako su snaga zračenja i spektar povezani istom fizičkom veličinom, [[temperatura|temperaturom]]. Dublji uvid u način postanka spektra, raspodjele svjetlosne jakosti na različitim valnim duljinama, dat će [[atomska fizika]] koja se razvija u prvoj polovici 20. stoljeća. Kao jednu od važnih činjenica utvrdit će da velika jakost spektralnih linija [[kalcij]]a u Sunčevu spektru ujedno ne znači da je glavni sastojak Sunca kalcij. [[Nuklearna fizika]] dovest će pak do otkrića izvora nuklearne energije na zvijezdama.
 
=== Struktura zvijezda i izvor energije ===