Razlika između inačica stranice »Augusto Pinochet«

Dodano 1.269 bajtova ,  prije 5 godina
bez sažetka
m
Njegova se ćud najlakše da vidjeti u njegovoj sljedećoj izjavi: " U ovoj se zemlji neće pomaknuti niti jedan list, ako ga ja nisam pomaknuo."
 
Rodio se [[1915]] g., u Valparaisu. Sa napunjenih 18 godina ušao je u vojnu školu. [[1972]] socijalisti [[Salvador Allende|Salvadora Allendea]] imenovali su ga zapovjednikom čileanskih oružanih snaga . Nekoliko tjedana nakon zakletve na odanost ustavnom poretku, Pinochet predvodi državni udar koji opravdava "oslobađanjem zemlje od marksističkog jarma". Američke korporacije, [[CIA]] i državni tajnik vlade [[Henry Kissinger]] podržali su državni udar.<ref>David Harvey: "Kratka povijest neoliberalizma", V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2013., 13.str.</ref> Da bi pokazao svu odlučnost u ostvarenju svog nauma bombardira ''Palacio de la Moneda'' 11. rujna [[1973]]. Tim je činom započelo najmračnije razdoblje čileanske povijesti. Pinochet je vodio brutalnu i represivnu diktaturu protiv svega što je imalo "vuklo" na lijevo, a koja je trajala 17 godina i koja je brojala sa više od 3000 ubijenih osoba, blizu 28000 nestalih i više od 30000 osoba koje su napustile zemlju. Istovremeno je opstruirao sve oblike narodne samoorganizacije (poput komulanih centara zdravstvene skrbi u siromašnim krajevima), tržište rada "oslobođeno" je ograničenja, a u zemlju su došli američki ekonomisti poznatiji kao "Chicago boysi", nazivani tako zbog svoje vjernosti neoliberalnim doktrinama [[Milton Friedman|Miltona Friedmana]]. Nakon što je 1975. sklonjen [[Gustavo Leigh]], general koji se protivio neoliberalnim reformama, Pinochet je neoliberalne ekonomiste doveo u vladu, gdje im je prvi zadatak bio da dogovore zajmove s MMF-om. Poništene su nacionalizacije i privatizirana je javna imovina, prirodni resursi, institucije socijalne skrbi, a stranim kompanijama zajamčeno je pravo na repatrijaciju profita iz čileanskih poslovanja. Ubrzo se ekonomsko stanje u zemlji još više pogoršalo.<ref name=sic>Harvey, 2013: 14. str.</ref>
 
Ubojstva i zvjerska mučenja disidenata režima izvršeni od strašne ''DINA''-e (Dirreccion de Inteligencia), posijali su paralizirajući strah među stanovništvom. Televizijske slike sa nogometnih stadiona na čijim su tribinama zatočeni čekali svoj surov kraj ostale su prisutne u kolektivnom sjećanju čileanskog naroda do današnjih dana. Od organiziranih pogubljenja ostati će poznat i po "''Karavani smrti''" gdje je živote izgubilo 74 politička zatvorenika.
 
Podupiran od [[Sjedinjene Američke Države|američke vlade]] i obučen od njihove tajne službe (iako su SAD javno financirale školovanje čileanskih studenata na Sveučilištu u Chicagu još od 1950-ih kako bi onda promicali naučene ideje u domovini<ref name=sic/>), kako se potvrdilo poslije skidanja oznake državne tajne sa [[CIA|CIA-nih]] dokumenata u vrijeme [[Bill Clinton|Clintonove]] vladavine, sa Pinochetom započinje američka ''Operacija Kondor'' kojoj je cilj zapriječiti uspon ljevice u Latinskoj Americi. Tako da poslije [[Čile]]a isti predložak primjenjuju na [[Argentina|Argentinu]], [[Brazil]], [[Paragvaj]], [[Urugvaj]], [[Bolivija|Boliviju]] i [[Nikaragva|Nikaragvu]] čiji su narodi trpjeli slične sudbine.
 
Njegov Čile i Argentina Jorgea Videle bile su na rubu otvorenog rata zbog pograničnih otoka. Ipak, sukob se smirio razumnim dogovorima. Miru je najviše pridonio izaslanik [[Ivan Pavao II.|pape Ivana Pavla II.]]
Imao je petero djece. Umro je [[10. prosinca]] [[2006]]., na [[Dan zaštite ljudskih prava]].
 
== Izvori ==
;Bilješke
 
{{izvori}}
== Vanjske poveznice ==
* [http://www.bbc.co.uk/spanish/seriemilenio07.htm BBC World (na španj. jeziku)]